Da, dobro ste pročitali, 90km ni manje ni više biciklom u jednom danu.
Vraćamo se u dvije godine unazad. Prisjetite se najluđe avanture iz 2021. godine. Jeste? Hajmo onda u još jednu i to biciklističku. Bilo je to u srpnju, jedno tipično ljetovanje u Puli, kao i dotadašnjih osam godina. Sve dok se jednog petka nisam odlučio na jedan od najluđih pothvata svog života. Otići biciklom od Pule do Rovinja i nazad do Pule. 45km u jednom smjeru, ma sitnica. Šta je to za mene mislim si ja, ako sam sa 16 godina jedno popodne skočio na Sljeme biciklom, pa mogu i do Rovinja.
9 sati ujutro, poluoblačno, 3 litre vode spremno i krećemo pedalirati. Prva postaja Amfiteatar.
Sat vremena kasnije, prolazim kroz Fažanu. Navigacija me navodi na glavnu cestu, gdje auti jure, svjestan sam da to nije opcija, mora biti drugi put. Ispitujem lokalce u Fažani i Peroju: „Znate kojim putem mogu doći do Rovinja, a da nije glavnom cestom?” Gledaju mene, gledaju bicikl. Zbunjen izraz lica. U čudu me pitaju: „Ti ćeš biciklom do Rovinja?”, a ja onako nonšalatno kao kad vas teta na delikatesama u Konzumu pita jel 23 deka uredu, a vi odgovarate „Dada”.
Kojih sat i pol kasnije kreće lagano pedaliranje uzbrdo. Naporno je, ali se tješim kako će pogled biti prekrasan. Par stotina metara kasnije: borova šuma i more u daljini.
Biciklirajući kroz Barbarigu, otkrio sam Obrambenu grupu koja je bila jedna od elemenata složenoga ombrambenog sustava austrougarske tvrđave Pula.
4 i pol sata kasnije eto me u Rovinju. Gladan kao vuk. Brzo sam sjeo u prvi restoran i naručio nekakve bruschette i pizzu. Nisam ni gledao jelovnik samo sam se odlučio za prvo na njemu. Sve u svemu bilo je fino.
Malo sam se prošetao Rovinjom i sjeo sam na klupicu iza tržnice. Znate što je uslijedilo? Ja sam zaspao na toj klupici, usred Rovinja. Čornuo sam si kojih pola sata. Malo dobio energije i kao sad treba nazad u Pulu, novih 45km. Mislim si ja, zašto je meni ovo trebalo. Tih 45 se činilo kao 450. Važem u glavi, krenuti nazad ili ići na bus pa bicikl staviti dolje u prtljažnik. Što ako mi se sloši? Ha ništa, nema sad odustajanja. Krenem ja nazad za Pulu. Za kojih 3 i pol sata stigao sam u Fažanu. Legao na plažu, uživao u popodnevnom suncu i skupljao snage za finalnih 14km.
Sat vremena kasnije stigao sam u apartman, istuširao se, legao u krevet i zaspao kao beba.
2 godine kasnije, skupljam hrabrost da napravim turu biciklom oko jezera Balaton u Mađarskoj, koja iznosi 203km. Tko zna možda ćete uskoro čitati i o toj avanturi.
A do tada laganini,
Nikola