Idemo na jedan od najvećih hrvatskih otoka, na otok Krk. S Vikendoholičarima smo posjetili Duboak interpretacijski centar kulturno-maritimne baštine Malinske i Dubašnice. Vrijeme nam niti ovaj put nije išlo u prilog kao ni u Opatiji. No kiša je donijela svoju čar, pogotovo kada smo gazili blatnjavom šumom.
Krenuli smo iz Zagreba oko 8 sati ujutro te nam je do Malinske trebalo kojih 2 sata. Vožnja preko Krčkog mosta je baš bilo uzbudljivo iskustvo, s obzirom na to da sam položio prije nešto više od pola godine. Kada smo stigli odmah smo krenuli u razgled Duboaka.
Prvo smo se saznali kako Dubašnica svoje ime duguje dubu, tj. hrastu meduncu čijim je šumama ovo područje bilo prekriveno. Može narasti sve do 25 metara visine i 2 metra širine, a životni vijek mu je čak do petstotinjak godina.
Brodograditeljsko i pomorsko naslijeđe Liburna seže u daleku prošlost, dok su gradine i ostaci brodogradilišta svjedoci njihovog prisustva na području današnje Dubašnice. Bogatstvo šuma je utjecalo na razvoj njihove pomorske flote. Mit o Liburnima kao vještim pomorcima, ratnicima i brodograditeljima je sačuvan kroz Seriliju liburnicu, poznati ratni brod koji su Rimljani preuzeli i prilagodili. Liburnski brod karakterizira pokretljivost i upotreba klinova za spajanje dijelova.
Upoznali smo se i s kartografijom. Ivan Klobučarić, hrvatski svećenik, slikar i kartograf, značajan je za razvoj kartografije u južnim zemljama Habsburške Monarhije, uključujući Rijeku i otoke. Smatra se roditeljem hrvatske kartografije te je prvi koji je na kartu stavio Dubašnicu, ističući njeno ime verzalnim slovima. Njegove karte su se istakle po proporcionalnosti, iako nisu imale mjerilo ili koordinate, te su bile obojene akvarelom s prikazom reljefa, naselja i ružom vjetrova.
Centar je interaktivan tako da vam sigurno neće biti dosadno. Isprobali smo VR vožnju do Venecije u 17. stoljeću koja je tada trajala 4 dana. Tu je digitalno te ručno slaganje puzzli brodova.
Nakon obilaska centra koji je trajao oko sat i pol, krenuli smo u šumu. Bili smo jako entuzijastični jer je kiša taman stala i nadali smo se da nas neće uloviti pljusak dok smo u šumi. Nada nas je izdala i kiša je baš fino padala dok smo hodali šumom i gazili kroz blato. Vrijeme je bilo grozno, ali je i dalje bilo lijepo jer smo se jednim dijelom šetali i uz samo obalu mora. Naravno more je ljepše kada je sunčano, ali složit ćete se da mi kontinentalci uvijek obožavamo vidjeti more. Znate ono: Eno moreeeeta!!
Nakon šetnje šumom ili drmunom, vratili smo se u Duboak gdje smo imali kratku radionicu vezanja čvorova. Koliko god zvučalo i izgledalo jednostavno, nije baš. Svi smo se trudili, ali smo se na kraju samo odlično nasmijali kada smo shvatili da bi nam svaka barka na prvoj buri otplovila.
Prije povratka u Zagreb odlučili smo se još malo prošetati Malinskom. Bilo je baš lijepo i taman je kiša stala. Mjesto je malo, tako da imaju malu rivicu duž koje možete uživati u ugodnoj šetnjici. Tu je i mali park u kojem se nalaze skulpture morskih životinja koje obitavaju u Jadranu, lignje, sipe, hobotnice itd.
Ručali nismo, ali preporučili su nam Kings Caffe. Imaju široku ponudu jela: burgere, burrita, sendviče, mesna i riblja jela te deserte. Imaju i veganska jela, a tu je i ponuda doručka, slatkog i slanog.
Uživajte,
Nikola