Jeste li znali da je Mostar dobio ime po čuvarima mostova, zvanim “mostari“, koji su štitili Stari most još u osmansko doba? Taj most nije samo arhitektonsko čudo, već je stoljećima simbol povezivanja i jedinstva različitih kultura koje su zajedno živjele u ovom području. Danas, Stari most je UNESCO-va svjetska baština i mjesto gdje se svake godine održava natjecanje u skokovima s mosta, što privlači avanturiste i posjetitelje iz cijelog svijeta.
Od Čiova do Mostara
Oduvijek mi je bila velika želja posjetiti Mostar. Stalno gledam slike i čitam o tom čuvenom mostu i jako me zanimalo je li stvarno toliko lijepo ili je još jedno od onih mjesta koja te na kraju nekako razočaraju. Tako sam si tijekom boravka na otoku Čiovu zacrtao da ću jedan dan žrtvovati i ne otići na plažu već skoknuti do Mostara s obzirom na to da se nalazi na kojih dva i pol sata od otoka preko puta Trogira. Bez obzira na paklenih 38 koji su bili najavljeni za taj dan odlučili smo otići do Mostara. Put je prošao bez problema, kao da sam otišao negdje u susjedstvo, s obzirom da su mi brzi jednodnevni izleti i vožnja od oko 3-4 sata postali normalni. Toj ugodnoj vožnji pridonijeli su i predivni krajolici. Čim smo stigli u Mostar, auto smo ostavili na parkingu Bunar koji se nalazi kod istoimenog mosta te je udaljen svega 10ak minuta od Starog grada.
Pješke smo krenuli prema Starom mostu i kafiću s kojeg se pruža jedan od najljepših pogleda na most. Radi se o terasi Bijelog bara, gdje možete napraviti i odlične fotke. Tri kave smo platili 7,5€. Nakon uživanja u kavici, uputili smo se na doručak. Naravno da se to malo odužilo jer su ulice prepune malih dućana i skoro smo u svakom nešto kupili.
Na doručak smo se sjeli u restoran Mimar, podno kafića Šećerlook. Odavde se isto pruža lijep pogled na Neretvu i Stari most. Doručak nas je za tri osobe ukupno koštao oko 50€. Uzeli smo omlet s povrćem (3,5€), jaja i kobasice (6€), Mimar platu (8€) te sok od bazge (1,5€) te šipka (2,50€).
Nakon doručka prošetali smo se Stari gradom te prešli preko Starog mosta kako bismo se provozali gumenjakom koji se nalaze podno mosta. Cijena vožnje je 10€ po osobi, a traje 15ak minuta. Provozaju vas 2-3 kruga. Nas su provozali i malo duže jer smo bili oduševljeni pa su to izgleda uzeli u obzir. Dobili smo i super fotke. Nedaleko ovog mjesta je i Kriva Ćuprija, mali i najstariji jednolučni kameni most u Mostaru, izgrađen 1558. godine.
Stakleni vidikovac
Nakon male avanture i vožnje gumenjakom po Neretvi, odlučili smo se otići na Forticu radi Zip linea, koji nažalost zbog požara koji je pogodio to područje nije radio. Svakako smo se prošetali staklenim vidikovcem s kojeg se pruža pogled na cijeli Mostar. Do Fortice smo išli taxijem koji nas je za vožnju gore i dolje uz čekanje od pola sata koštao ukupno 16€. Kada se podijeli na troje je i više nego isplativo.
Posjet mostaru završili smo šetnjom po Parku Zrinjevac i Španjolskom trgu.
Vodopadi Kravica
U rano poslijepodne, nakon razgleda Mostara smo se odlučili uputiti dalje. Na planu i programu je bio Vodopad Kravica, koji se nalaze nešto manje od sat vremena vožnje od Mostara. Kada smo stigli, vidjeli smo dva parkinga. Odlučili smo stati kod prvog, gdje je drvena kućica s lijeve strane i pitati gospodina na kućici gdje nam je nabolje parkirati. Rekao nam je da je kod njega za cijeli dan 3€, a na službenom parkingu 1,5€ po satu. Tako smo se odlučili parkirati kod njega i to nam je bila najbolja odluka. Išli smo se raspitati do koliko radi, koja je cijena i može li se platiti karticom ili u eurima jer smo do sada sve tako plaćali. Tamo gdje nismo mogli karticom, platili smo u eurima. Rekao nam je kako sve radi do kojih 20 sati, da je ulaz 10€ i da se može platiti karticom, ali ne i eurima. Zatim nas je pitao otkuda smo, da je malo skupo da to plaćamo jer za te novce možemo negdje ručati. Mi smo mu rekli da smo iz Zagreba, ali da smo došli iz Splita. Na to je on nazvao nekog i rekao da su mu došli poznanici iz Zagreba, uputio nas je kome da se javimo i tako smo besplatno ušli. I ako se mene pita, drago mi je da je tako ispalo, jer me mjesto nije baš nešto oduševilo. Van sezone je sigurno puno ljepše. Nisu problem gužve, to je u sezoni normalno, već to što ima mali milion ležaljki koje su stavljene milimetar od samog jezera i sve je u reklama raznih marki. Nemojte me krivo shvatili, lijepo je, vodopadi su predivni, ali nekako sam navikao da je ipak tako divna priroda zaštićenija. Posebice ako usporedimo s NP Krka ili NP Plitvička jezera, gdje je godinama i samo kupanje zabranjeno. Svakako se planiram vratiti van sezone i doživjeti taj krajolik i prirodu kada malo odahne od navale svih nas turista.
Jedan od najboljih roštilja
Na Kravici se nismo dugo zadržali te smo vlakićem za 1€ vratili do ulaza. Htjeli smo otići negdje jesti pa smo našeg novog poznanika pitali za savjet. Predložio nam je da autom odemo kojih 10 minuta dalje, kod Džona. Čim smo stigli, meni se odmah svidjelo i to je ono što sam tražio. Mir, sve domaće i opušteno. Čuje se samo žubor rijeke i osjeti se miris roštilja. Naručili smo platu, dobili krumpir i salatu uz to, i ručak nas je za sve troje koštao 26€. Platili smo gotovinom, u eurima, a bilo je jako fino. Konobara smo pitali za preporuku za desert. Rekao nam je da odemo do Ljubuškog, koji je bio svega 15 minuta vožnje. U slastičarnici Good days uzeli smo baklave i sladoled. Baklave su bile odlične i time smo završili naš brzi jednodnevni izlet koji je bio baš divan kao i Mostar.
Nekoliko savjeta
- S obzirom da smo bili van EU, roaminga ima tako da smo si mapu prije puta skinuli kako ne bismo morali imati Internet upaljen. Međutim u centru Ljubuškog smo već hvatali hrvatski signal.
- Sve smo plaćali u eurima, a karticom smo platili u restoranu Mimar te vožnju gumenjakom.
- Ljeti u Mostaru bude stvarno vruće pa preporučujem posjet van ljetne sezone.
Za više sadržaja zapratite me na Instagramu i lajkajte Facebook stranicu.
Nikola