Južina tuče po glavi, a zima nikako da izdrži duže od tjedan dana. Prisjetimo se kako bi zime trebale zapravo izgledati te otputujmo u jednu zimsku bajku.
Prosinački brzi jednodnevni izlet odveo vas je u Hallstatt o kojem sam već i pisao, a sada je došlo vrijeme za malo zimske nostalgije te vas u drugom dijelu zimskog austrijskog putovanja vodim u St. Wolfgang. Malo turističko mjesto koje broji oko tri tisuće stanovnika.
Na zanimanja kojim se većinsko stanovništvo bavilo, ukazuju brojne figure stočara i poljoprivrednika. Puni naziv ovog mjesta je Sankt Wolfgang im Salzkammergut te je dobilo ime po svetom Wolfgangu iz Regensburga, koji je ondje djelovao kao biskup. Smatra se jednim od tri velika njemačka sveca iz 10. stoljeća.
Grad se smjestio na jezeru Wolfgangsee, blizu gradova Strobl i St. Gilgen. Kako su sva tri grada smještena na obali, tako između svakog prometuju brodovi. Ono što obavezno morate napraviti je provozati se od jednog mjesta do drugog. Ako imate vremena i zadržite se. Mi nažalost nismo imali dovoljno vremena, stoga smo uzeli povratnu kartu od St. Wolfganga do St. Gilgena. Cijena karte je bila 15 €, a kupili smo ju karticom na licu mjesta. Imali smo sreće jer je brod odmah isplovljavao, a točan raspored možete pronaći na službenim stranicama.
Nakon 45. minutne vožnje malo smo se prošetali mjestom. Sve građevine su tipične za alpsku arhitekturu, tako da smo skoro svaku zgradu poslikali. Sve je jako slatko i kako bi se „po naški” reklo, picturesque. Mjesto je brdovito tako da se tijekom šetnje može uživati i u predivnim pogledima na samo jezero. Zaista je bilo čarobno. Magiji je doprinosilo i zubato sunce te snijegom prekriveni krovovi. Prava zimska idila. Bilo bi lijepo kada bi takvih prizora imali češće, ali nažalost zadnjih nekoliko godina zime su sve toplije, a snijega ima na kapaljku. No nadamo se da ćemo do službenog prvog dana proljeća, bez obzira na to što je ovih dana toplo kao da je već početak, biti još koji zimski dan. Ako pak ne, ovaj brzi jednodnevni izlet je savršen i u proljeće. Kada se sve budi iz zimskog sna te gradom zavladaju predivni proljetni mirisi. Meni je jedna prijateljica bila već nekoliko puta i preko njenih slika zaljubio sam se u ovo mjesto. Planiram i ja otići na proljeće, tako da tko zna, možda ćete uskoro čitati ponovno o Wolfgangu, ali u drugom ruhu.
Da ne zaboravim spomenuti klopu, ona je ipak jedna od glavnih tema svake objave. Ovoga puta smo restorane zaobišli jer su cijene stvarno paprene. Oko 20-25 € za jednu bečku šniclu je zaista previše bez obzira na to što taj restorani koji smo gledali ima predivnu terasu uz jezero. Radi se o Seerestaurant Im Weissen Rössl.