Priroda se u proljeće budi, ali u jesen pleše šareni bal. Te nijanse zelene, žute, crvene, smeđe i narančaste nas mame da jedan jesenski vikend provedemo u prirodi. Gorska Hrvatska se tako čini jedan od idealnih izbora, a ja vas vodim podno Kleka i Bjelolasice, do Jasenka i Ogulina.
Prošlog vikenda sam se s prijateljima uputio na samu granicu triju hrvatskih županija, Karlovačku, Primorsko-goransku i Ličko-senjsku, u mjesto Jasenak koji se smjestio podno Bjelolasice, najviše planine u masivu Velike Kapele u Gorskom Kotaru. Najviša točka joj je na 1534 nmv. Na Bjelolasici su nekada bili smješteni Hrvatski olimpijski centar i skijaške staze no centar je 2011. godine prestao s radom zbog požara. Jasenak je jedno malo mjesto u općini Ogulin te je vrlo slikovito mjesto upravo zbog planina i gustih šuma koji ga okružuju. Idealno je mjesto za ljubitelje prirode i aktivnosti na otvorenom, poput planinarenja i biciklizma. Mi smo bili smješteni u Jasenačkom vrelu u jednoj tipičnoj gorskoj kućici koja nosi naziv Prigorka. Čim smo ju ugledali, ukrala nam je srca i znali smo da će nam se biti teško rastati. S obzirom na to da je u petak kada smo stigli već pao mrak, nije nam drugo preostalo nego uživati u toploj kući jer nam je divna gospođa Jasna koja pazi na kuću naložila vatru u kaminu i dočekala nas s preukusnom večerom. Nakon fine večere odlučili smo igrati neke društvene igre koje smo sami ponijeli, ali u kući je isto bilo nekoliko njih pa smo mogli birati i zaista je bio predivan ugođaj. Za nas gradsku djecu, ovo je bio pravi raj. Zrak je bio toliko čist da smo bez obzira na jednoznamenkastu temperaturu odlučili spavati s lagano odškrinutim prozorima jer su nam pluća uživala. Zaista prava terapija za pluća.
Prigorka – kuća iz bajke
Smještena u mirnom dijelu Hrvatske, idealno je mjesto za odmor u prirodi s daškom udobnosti i šarma. Ova dvoetažna kuća nudi sve potrebno za opuštajući boravak i autentičan doživljaj. Na prvom katu kuće nalaze se dvije spavaće sobe. Jedna soba opremljena je bračnim krevetom, dok druga ima dva odvojena kreveta, savršena za obitelji ili prijatelje koji putuju zajedno. Obje sobe imaju male balkone, pružajući gostima priliku da uživaju u svježem zraku i pogledu na okolnu prirodu. Na katu se nalazi i kupaonica.




Prizemlje kuće nudi prostranu dnevnu sobu s kaminom na drva, kuhinju s blagovaonom opremljenu svim potrebnim aparatima i priborom za pripremu obroka, čak ima i air fryer, a tu je i dodatna kupaonica u prizemlju.






Vanjski prostor uključuje terasu, idealnu za jutarnju kavu ili večernje opuštanje na otvorenom. Gostima su na raspolaganju i bicikli, savršeni za istraživanje okolnih područja. Prigorka je pravo mjesto za bijeg od užurbanosti, gdje se priroda i udobnost skladno stapaju.




Izgubljeni u šumi
Iduće jutro smo jedva čekali ustati, što ranije, kako bismo što više mogli uživati u kući prije nego krenemo u istraživanje. Tražili smo gdje bismo išli i doslovno smo u planinarskom priručniku isprve otvorili rutu do Bijelih staza. Entuzijastično smo se obukli i krenuli. Ruta kreće od Jasenka i duga je kojih dva sata. Do samog početka smo išli pješke i trebalo nam je kojih 45 minuta jer smo se svako malo zaustavljali, uživali u prizorima i družili se s domaćim životinjama.






Sve je super išlo, penjali smo se, pratili znakove i tako hodali, hodali i hodali. Putem smo promatrali gljive kojih je bilo zaista puno i u raznim oblicima. No nakon nekog vremena nam je postalo čudno kako već dugo hodamo, a nismo vidjeli nikakav znak. Uz pomoć Google Mapsa koji u šumi nikako ne radi, ali bar se vidi otprilike gdje si, smo skužili da smo točno podno Bijelih stijena, ali smo se mi već lagano počeli spuštati. Kako je bila magla, i što smo se višlje penjali, to je bila sve gušća, rekli smo ajmo se mi okrenuti jer je već bilo oko dva poslijepodne, hodali smo već tri sata, što znači da nam još toliko treba nazad pa da se ne smrači. Nastavili smo još malo, ali smo onda teškog srca odustali, no bilo nam je jako čudno kako nismo uspjeli. Na pola puta sam se ja slučajno okrenuo i vidio znak za skretanje desno, a mi smo na tom dijelu skrenuli lijevo i tako fulali put. Ali točno tamo je magla bila dosta gusta i ta strelica na stupu se toliko slabo vidjela da se doslovni vidi samo ako se zagledaš u nju. Sve u svemu, do Bijelih stijena nismo stigli, ali smo prehodali 20 kilometara i bili smo sretni i crveni u licima od hladnog svježeg zraka i jedva smo čekali vratiti se u Prigorku jer nam je u mislima bila fina domaća večera koja nas je čekala. Nakon večere smo se doslovno ukomirali.









Ogulin
Iduće jutro smo se opet rano ustali i sada smo se već ispraksirali oko paljenja vatre. Jutro prije smo se malo pomučili. Kada smo ustali, smo se još više zaljubili u kuću i okolicu. Bilo je predivno sunčano i izgledalo je kao da smo u bajci. Taj prizor je teško opisati, treba ga se uživo doživjeti, ali slika govori više od tisuću riječi.



Nakon doručka smo se spakirali i krenuli prema Ogulinu. Posjetili smo izvor rijeke Vitunjčice, Đulin ponor, Kuću bajki Ivane Brlić Mažuranić, a zatim se uputili do jezera.
Izvor rijeke Vitunjčice
Rijeka Vitunjčica izvire nedaleko od Ogulina, u mjestu Vitunj, po kojem je i dobila ime. Izvor Vitunjčice jedan je od većih i najpoznatijih izvora u tom dijelu Hrvatske, a rijeka se odlikuje kristalno čistom vodom. Ovo područje posebno je lijepo i mirno, idealno za opuštanje i šetnje uz vodu. Vitunjčica se ulijeva u rijeku Dobru, koja u blizini Ogulina nestaje u Đulinom ponoru.


Đulin ponor i ponor rijeke Dobre
Đulin ponor jedna je od najpoznatijih prirodnih atrakcija Ogulina. Krški je fenomen gdje rijeka Dobra ponire u podzemlje i nestaje među stijenskim pukotinama, stvarajući impresivan prizor. Legenda kaže da je ponor dobio ime po djevojci Đuli, koja se prema priči bacila u ponor zbog nesretne ljubavi.


Kuća bajki Ivane Brlić Mažuranić
Kuća bajki Ivane Brlić Mažuranić u Ogulinu posvećena je slavnoj hrvatskoj spisateljici poznatoj po bajkama. Ivana Brlić-Mažuranić često se naziva hrvatskim Andersenom zbog stila i popularnosti svojih bajki, a bila je i prva žena koja je primljena u Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti. Dvaput je bila nominirana za Nobelovu nagradu za književnost, što dodatno potvrđuje njen značajan doprinos književnosti. Ova kuća bajki nudi posjetiteljima interaktivno iskustvo u kojem mogu zaroniti u svijet likova, priča i čarobnih svjetova koje je Ivana stvarala. Mnogo toga smo i naučili bez obzira na to što je muzej koncipiran primarno za djecu. Mi smo se iznenadili koliko je poučno, stoga ga svakom preporučujem jer vjerujem da nas je većina čitala Ivana djela kao lektiru u školi.


Jezero Šmit i Sabljaci nalaze se odmah pored Ogulina. Šmit je jedno zaista malo jezero, dok je Jezero Sabljaci puno veće i idealno je za uživanje u popodnevnom jesenskom suncu.






Kako pisati o Ogulinu bez spomena Kleka? Planina Klek jedan je od simbola Ogulina i posebna prirodna atrakcija tog kraja. Smještena na visini od 1182 metra, ova planina je ne samo omiljeno odredište za planinare i ljubitelje prirode, već je i inspiracija za brojne legende. Zbog svog specifičnog izgleda, koji podsjeća na diva koji leži, mnogi Klek povezuju s pričama o divovima i vješticama. Prema jednoj legendi, Klek je bio okupljalište vještica koje su se noću sastajale na njegovim stijenama. Kaže se da i danas, za vrijeme olujnih noći, možete čuti njihov smijeh i jauke kako odjekuju planinom. Ova mistična atmosfera, zajedno s predivnim pogledima na ogulinsku dolinu i okolne planine, čini Klek nezaobilaznom destinacijom za one koji žele doživjeti prirodu i istražiti lokalne priče.
Na putu doma
Na putu prema Zagrebu imali smo plan zaustaviti se pored Mrežnice kako bismo večerali jer se u Donjem Zvečaju nalazi jedan od meni omiljenih restorana Mrežnička kuća. No veselje nije dugo trajalo jer smo ondje poljubili vrata bez obzira na to što smo čak rezervirali stol i vidjeli na web stranici restorana kako je otvoren. Međutim do zavrzlame je došlo jer nije jasno napisano kako restoran Mrežnička kuća više ne radi, van sezone, već da radi samom restoran DP koji se nalazi uz glavnu cestu, nudi drugačija jela i osjetno je skuplji. Primjerice jedan zagrebački odrezak s prilogom košta 20€. Mi smo za 11€ uzeli burgere s krumpirićima, a za desert smo za 4,5€ pojeli tortu od maka s bijelom čokoladom i džemom. Svakako je bila dobra odluka ići starom cestom prema Karlovcu jer smo putem prešli preko meni najljepšeg mosta u Hrvatskoj, kojeg sam otkrio prošle godine kada sam se početkom listopada vraćao s Plitvica preko Karlovca s istim ciljem da jedemo u istom restoranu. Radi se o Tounjskom mostu, koji se nalazi u istoimenom mjestu Tounj i prelazi preko rijeke Tounjčica. Njegova posebnost leži u dvokatnoj strukturi, koja je rijetka za ovo područje, i jedinstvenom načinu izgradnje. Most su u početku sagradili rimski inženjeri, no u 18. stoljeću bio je obnovljen i dograđen od strane Austrijanaca. Na mostu se nalaze kameni reljefi i kipovi, uključujući austrijskog cara Franje Josipa, koji su dodani tijekom njegove obnove. Most je proglašen zaštićenim kulturnim dobrom zbog svoje povijesne i arhitektonske vrijednosti. Nedaleko mosta nalazi se i spomenik koji simbolizira mlinara i mlinaricu te stazu koja je vodila do nekadašnjeg mlina na rijeci.




Iskrena preporuka, a ako i vi želite doživjeti smještaj u kući iz bajke škicnite Booking.com.
Za divne fotografije zaslužna je Hana Kajari koja se profesionalno bavi fotografijom.
Nikola