Renesansa, remek djela, Pinokio, vrtovi, Aperol, pasta i tiramisu sve su ovo neke od čari Firence. Grada u Italiji u regiji Toskana koji očarava svojom ljepotom. Je li stvarno tako lijepo kako je svi predstavljaju? Otkrijmo zajedno kroz firentinski putopis.

Proljeće je stiglo, možda još ne službeno, ali u zraku se već uvelike osjeti miris proljeća. Magnolije su procvale. Vrijeme je za planiranje proljetnih putovanja. Idealna destinacija za odabrati je Toskana, i to vlakom. Sad već davne, a možda i ne tako davne, 2016. godine dio Italije proputovao sam vlakom. Od Trsta preko Venecije i Rima, do Napulja i Amalfi obale. Bilo je savršeno i jedva sam čekao ponoviti. Tako sam prošle godine u svibnju ponovno odlučio otići vlakom u Italiju. Putovanje je započelo na autobusnom kolodvoru u Zagrebu ukrcavanjem na bus za Trst. Putovanje do prve točke presjedanja trajalo je oko pet sati. Kada smo stigli u Trst presjeli smo na vlak za Firencu. Nakon četiri sata vožnje, iduće presjedanje u Bologni. Dočekao nas je kaos. Na onom displayu gdje piše raspored dolazaka i odlazaka vlakova, troznamenkasti brojevi, a našeg vlaka za dalje nigdje. Zbog nestanka struje na jednom dijelu željeznice u Italiji vlakovi su kasnili po sedam sati, a mnogi su i bili otkazani. Trčanje po kolodvoru, traženje nekog za pitati gdje je vlak koji nama treba. Na svu sreću, brzo smo se snašli i naš vlak nekim čudom nije kasnio samo su ga jedno tri puta preusmjerili, pa smo trčkarali između perona. Kojih sat vremena kasnije, eto nas u Firenci, gdje ćemo provesti iduća 4 dana i obilaziti druga mjesta. Kratko smo se prošetali, otišli na večeru i jedva čekali jutro da započnemo s razgledavanjem.

Jutro je započelo vrlo rano, već oko pola sedam s obzirom na to da smo znali gdje se nalazimo i da ako želimo super fotke pred jednom od najpoznatijih građevina u Firenci, a to je Duomo, da se moramo ustati prije svih. Nakon fotkanja uzeli smo usputni doručak u Rivoire na Piazza della Signoria te smo se uputili do Galerije Uffizi koja se otvarala u 8:15 sati, ali je već 45 minuta ranije bila ogromna gužva te je to bio dodatan razlog za ranim buđenjem. Gužva je bila očekivana, s obzirom na to da je prvu nedjelju u mjesecu u Firenci preko 430 muzeja i lokacija besplatno. Kojih pola sata nakon otvaranja uspjeli smo ući u galeriju. U galeriji ćete pronaći razna remek djela poput Rođenja Venere, talijanskog slikara Botticellija.

Za obilazak muzeja odvojili smo kojih sat i pol te smo zatim uputili do najpoznatijeg mosta u Firenci, Ponte Vecchio. Zanimljivo kako se na samom mostu nalazi mnogo malih dućana tako da se čini kao šetnja običnom ulicom, a ne da se nalazimo na mostu. Ovdje sam saznao jednu zanimljivost jer sam primijetio da se na skoro svakom suveniru nalazi Pinokio koji je zapravo iz Firence. S druge strane mosta uzeli smo jedan Cannoli, talijanska slastica nastala na Siciliji. Tradicionalan Cannoli punjen je kremom.

Šetnju nastavljamo do Piazza Signoria te Piazza San Firenza. Od tolike šetnje smo i ogladnjeli. Što drugo pojesti nego jednu tzv. Schiacciateria. Mogu se naći u ulici Via dei Neri. Najpoznatiji lokal je All’Antico Vinaio, ali tamo je Schiacciateria najskuplja. Topla preporuka je da ju uzmete u Panetteria e Stuzzicheria. Jednako je dobra, a jeftinija. Obavezno uzmite i sladoled u Gelateria dei Neri.

Puni energije nakon fine klope i slatkača, vrijeme je za nastavak obilaska. Vrijeme je za predivne parkove Firence. Prvo posjećujemo Giardino Bardini s kojeg se pruža predivan pogled na grad. Zatim odlazimo u Giardino di Boboli te Giardino delle Rose. Tijekom šetnje parkovima i ulaženjem i izlaženjem u iste primijetili smo da uredno prolazimo pored blagajni i da nas nitko ništa ne pita. Tad smo tek shvatili da je prvu nedjelju u Firenci sve besplatno. Bili smo oduševljeni i znatiželjno išli proguglati koliko bi nas sve koštalo. Otkrili smo da smo uštedjeli oko 50 € i odučili se počastiti čim drugim nego Aperolom.

Odlučili smo otići do Piazzale Michelangelo s obzirom na to da smo znali da je od tamo neizostavno pogledati zalazak sunca. S trga se pruža predivan pogled na grad zato ni ne čudi hrpetina ljudi koja je bila na trgu, neki na stepenicama, a neki uz zidine i svi smo željno iščekivali taj famozan zalazak sunca. Usput smo popili i jedan Aperol u Vip’s baru koji se nalazi odmah pored stepenica. Malo smo čekali jer sam, kad sam već tu i kad ću Aperol platiti 10 €, htio biti uz samu ogradu pa smo morali pričekati da se stol oslobodi.

Nakon divnog dana, kako drugačije isti završiti nego jednom tipičnom talijanskom večerom. Otišli smo do Trattoria Zà Zà. Opet čekanje u redu jer je restoran dosta popularan te se mora malo, kojih 15ak minuta pričekati. Odlučili smo se za pastu, ja sam uzeo bolognese, naravno opet Aperol (već ne znam koji je to bio, ali znam da sam već lagano bio naaperoliran) i za kraj, jednostavno neizostavno, Tiramisu.

Fenomenalan dan, iscrpljeni, ali puni energije (i Aperola hehe) otišli smo u smještaj jer nas je idući dan čekalo rano buđenje zbog odlaska na vlak koji će nas odvesti do kosog tornja. Uskoro više.

Naravno tu je i mapa sa svim označenim lokacijama, od znamenitosti i parkova preko restorana do photospotova.

P.S. smještaj nam je bio teška prevara, ali ova objava je toliko lijepa i toliko sam uživao pišući istu da ju jednostavno ne želim sada pokvariti. O hotelu i prevari ću vam pisati u planu ovog putovanja koji ću objaviti zadnje. Prije toga imamo još dvije teme vezane uz ovo putovanje.

Sve informacije, cijene, detaljna mapa te priča o prevarantskom smještaju nalaze se u detaljnom planu putovanja.

Uživajte,

Nikola