Početkom mjeseca vikend sam proveo na najvećem jezeru središnje Europe, na Balatonu. U subotu smo veslali špiljskim jezerom u mjestu Tapolca i popeli se na najviši vrh Balatona, Badacsony. Putovanje smo nastavili kojih 50ak kilometara dalje kako bismo posjetili najveći poluotok.
Noćili smo u Balatonfüredu te nedjelju proveli u Tihanyu, malom mjestu na već spomenutom poluotoku koji je cijeli povijesni spomenik. Upravo zbog Benediktinskog samostana, Opatije Tihany, koju je 1055. godine osnovao Andrija I. Povelja o osnutku ove opatije je prvi sačuvani zapis na mađarskom jeziku, a čuva se u benediktinskoj opatiji u Pannonhalmi. Sama crkva u Tihanyu obnovljena je 1754. godine u baroknom stilu.
Pored samostana nalazi se šetnica s koje se pruža najljepši pogled na Balaton te Balatonfüred. Uživat ćete u predivnim tirkiznim bojama jezera te ćete se na trenutak zapitati gledate li u more ili jezero. Kada sam stavio story na Instagram @brziputopis, mnogi su mi pisali kako uopće ne bi rekli da je to jezero.
Na ciglenom zidu uzduž šetnice nalazi se i minijaturna brončana skulptura ptice, a predstavlja popularni lik iz crtića, Gomboc Artura, koji obožava čokoladu.
Nastavite li šetati u smjeru Echo restorana doći ćete i do kipa djevojke koja je okrenuta prema samostanu te izgleda kao da viče. Naime nakon izgradnje crkve opatije, ljudi su šetali u blizini te ubrzo primijetili da je svaki zvuk koji je dopirao iz smjera sjevernog obronka nasuprot benediktinskog samostana, bio odjeknut od zida crkve, nesmetano sve do početka 19. stoljeća, do izgradnje vile i sadnje nekoliko drveća, koji su smanjili intenzitet jeke. Želite li isprobati jeku, stanite ispred kipa djevojke te vičući izgovorite zvučnu dvosložnu riječ.
Osim crkve, mjesto je poznato i po lavandi. Lavanda ovdje zbog povoljne klime jako dobro uspijeva. Ljeti, u srpnju se održava i festival lavande, a tijekom cijele godine doslovno na svakom koraku možete kupiti nešto ili pojesti nešto lavande. Od sladoleda, preko kolača i limunade sve do džemova, gina i kozmetičkih proizvoda od lavande. Baka i ja svaki put kad dođemo obavezno kupimo džem od maline i lavande. Tu je i slastičarnica Rege u koju obavezno morate otići na nešto slatko ili popiti kavicu.
Meni najdraže, uz pogled i džem, su kuće tipične za ovo područje. Većina kuća ima krov od trstike.
Obavezno se spustite i do jezera koje se smjestilo podno grada. Trebat će vam kojih 10ak minuta pješke, a onda ga možete i okružiti. Za to će vam trebati kojih 2 sata.
Do Tihanya možete doći brodom iz Balatonfüreda i na isti se način vratiti. Nažalost mi nismo mogli jer brodovi iz nekog razloga nisu vozili. Nitko nije znao zašto, čak nigdje nije bilo niti informacija. Do sada smo uvijek išli brodom. Pogotovo u sezoni kada bude gužva i parking se jedva nađe.
Balatonfüred se nalazi na 10 km od Tihanya. Poznato je turističko mjesto te ljetovalište. Grad ljeti živi punim plućima, zahvaljujući turistima, a poglavito Mađarima koji ovdje vole ljetovati. Možete se prošetati obalom, duž koje se pruža predivna šetnica te mol i pristanište brodova. Tu su i brojni butici, kafić i restorani. Mi smo se za ručak odlučili za restoran Il Lago restoran. Talijanski restoran koji nudi pizzu, pastu, lasagne te prefini tiramisu. Cijene se kreću od 10 do 15 €.
S obzirom na to da je ovo bilo vikend putovanje nabrzaka, subotu smo proveli u Tapolci, a nedjelju u Tihanyu, morali smo negdje i noćiti. Odlučili smo se za Boutique Hotel Annuska. Noćenje s doručkom smo platili 30 € po osobi, ukupno 60 €. Sobe su odlične i super opremljene. Doručak se svježe priprema, dobijete mali jelovnik s kojeg birate što želite doručkovati. Širok je izbor, a meni je najdraži bio prosecco koji možete popiti uz sam doručak. Hotel ima i vanjski bazen sa slanom vodom. Nije grijan, tako da se može koristiti tijekom toplijih dana. Ima i sauna, koje možete koristiti cijele godine te rade 24 sata dnevno. Osiguran vam je ogrtač te papuče.
Do idućeg putovanja nabrzaka bake Klare i Nikole,
Uživajte