Jeste li znali da je Marseille najstariji grad u Francuskoj?
Dobro došli u Marseille, grad u kojem me dočekala prava jesen. Kiša i tmurina, ali bez obzira na to, pogled kada sam izašao iz zgrade željezničkog kolodvora, dao mi je letimičan pogled na grad po kojem sam shvatio da je Marseille puno više od onog što mislimo. Osim što je najstariji i statistički najopasniji grad u Francuskoj, ujedno je i drugi najveći te glavni grad jedne od najljepših francuskih regija Provence-Alpes-Côte d’Azur.
Upravljao sam avionom?
Ryanairom sam letio direktno iz Zagreba i klasično je bio ranojutarnji let u 6:30. Međutim kada smo krenuli s boardingom, dobili smo mail da let kasni i da ćemo poletjeti za tri sata. Nekako me to uopće nije uznemirilo jer na takve stvari treba biti spreman, a i meni je ovo prvo kašnjenje u zadnjih 10 godina letenja pa je valjda bilo i vrijeme da i mene zahvati kašnjenje. No meni se nije dalo čekati pa sam tako za sat i pol odlučio uzeti stvar u svoje ruke. Sjeo sam u cockpit i rekao: “Ladies and gentlemen this is your captain speaking”. Šala mala, stvarno smo poletjeli za sat i pol i tako oko 10 sletjeli u Marseille, a na letu sam prepoznao prijatelja koji radio kao član posade i tako dobio priliku sjesti u cockpit nakon slijetanja.
Dolazak u Marseille
Nakon uspješnog slijetanja, bilo je vrijeme uputiti se prema gradu. Odmah preko puta terminala je mali autobusni kolodvor s kojeg polaze autobusi, kako za razna mjesta, tako i za grad. Bus linije 91, polazi svakih 10 do 20 min od oko 4 do 1 ujutro i vozi do željezničkog i autobusnog kolodvora Saint Charles, dvadesetak minuta. Cijena karte je 14 € za do 25 godina, a za ostale je 16 € povratna karta u jednom smjeru je 7 € odnosno 10 €.
Kiša je neumorno padala, ali mene to nije spriječilo da što više toga istražim jer sam u Marseilleu proveo samo dan i pol s obzirom na to da mi je bio samo usputna stanica na mom francusko-marokanskom putovanju. Kada sam stigao na kolodvor i izašao na plato, stojeći na vrhu monumentalnih stepenica, shvatio sam kako Marseille ima puno toga za ponuditi i kako grad ima puno više od potencijala od onog poznatog: “Opasno je, ne idem tamo”.
Prijavio sam se u hotel, koji je bio par metara od kolodvora, a sva sreća soba mi je već u 11 sati bila spremna. O hotelu više u odlomku smještaj.
Oboren rekord u koracima
Oko podneva sam krenuo u istraživanje i nisam niti slutio da ću u idućih osam sati srušiti rekord u koracima i prehodati 40 tisuća koraka. Krenuo sam redom s razgledom grada, od monumentalnih stepenica željezničkog kolodvora, preko Palače Félix Baret i Opere do najpoznatije šetnice Le Canebière. Usput sam se zaustavio u La Bonne mère kako bih pojeo par madeleinki. Sve lokacije sam označio na interaktivnoj karti.
Šetnju sam nastavio prema Staroj luci (Le Vieux Port), a zatim se krenuo penjati prema bazilici Notre Dame. Uspon nije bio lak, jer je kiša neumorno padala i bila je baš teška sparina. Usput sam prošao kroz park Pierre Puget. Kojih pola sata kasnije, stigao sam do bazilike te bez obzira na sivi pogled uživao gledajući u grad i upijajući njegovu energiju.
Spuštajući se dolje, skoro sam se četiri puta poskliznuo. Nastavio sam prema opatiji Saint Victor preko utvrde Saint Nicolas i parka Émile Duclaux do plaže Catalans. Šetnju sam odlučio produžiti i malo van šireg centra grada i rivijerom otišao do La Corniche Kennedy, Vallon des Auffes pa sve do Plage de Maldormé.
Razmišljao sam si, ima li smisla vratiti se pješke ili bolje autobusom, jer sam bio nešto više od sat vremena hoda od centra, ali ne bih ja bio ja, da ne odem pješke. Tako sam odlučio istražiti i dio grada s druge strane luke. Prvo sam se popeo na utvrdu Saint-Jean, koji je mostom povezan s Muzejom civilizacije na čijem vrhu se nalazi fora terasa s koje se pruža pogled na more. Prošetao sam se do katedrale Le Major te nastavio prema najstarijem kvartu, Le Panier, otkuda se Marseille počeo dalje graditi i širiti. U njemu se smjestila i meni najslađa ulica u gradu Rue du Petit Puits, u prijevodu Ulica Malih Bunara. Nedaleko kvarta nalazi se i Porte d’Aix.
Kiša je stala, a ja sam odlučio još sat vremena preostalih od danjeg svijetla iskoristiti pa sam skoknuo do parka i impozantne fontane Longchamp. Podsjetila me na onu u Barceloni koju sam posjetio ove godine početkom ljeta. Međutim nisam niti znao da sam došao 10 minuta pred zatvaranje parka u 19 h i doslovno su me skoro izbacili, a ja se taman presvukao jer sam se htio kod fontane poslikati. Zaštitar nas upozorava da moramo van jer se park zatvara, a ja ga molim da me pusti tri minute da se brzo poslikam. Dozvolio mi je, ali se onda drugi počeo derati i tjerati me. Ovaj prvi se vratio i doslovno čekao da završim. Uz sav stres, mislim da je fotka dobro uspjela. Nedaleko parka nalazi se i katedrala Saint Vincent de Paul.
Kiša je opet krenula, kao da je čekala samo da se ja poslikam. Tu sam već pregladnio jer kod mene vam je, pogotovo kad sam sam, da ne budem gladan dok sve ne obavim što sam zamislio. Nije mi se dalo tražiti restorane pa sam tako ugledao Vapiano i samo sjeo u njega. Večerao i pogledao koliko sam koraka prešao i shvatio da ću kad stignem u smještaj točno prijeći 40 tisuća koraka i tako srušiti rekord iz 2019.
Uz sunce je sve lakše
Idući dan, naravno, savršeno sunčano. Još sam se sve vrijeme premišljao da idući dan ako bude sunce skoknem do Nacionalnog parka Calanques, koji se nalazi kojih sat vremena od grada, ali nisam uspio iskombinirati da javnim prijevozom stignem do tamo tako da je ovo ipak izostalo. Ali svakako ako dolazite u Marseille na 3 ili 4 dana skoknite do tamo. Također, možete i posjetiti četiri otočića smještenih preko puta grada na koje se i pruža pogled s rivijere te bazilike. Odlučio sam otići do Stare luke kako bih brodom otišao preko, međutim zbog jakog vjetra naredna tri dana brod nije prometovao. Tako da sam i to propustio, a inače cijena je 18 € za povratnu kartu brod i ulaz je 7 ili 11 € u dvorac. Nude ture brodom i do nacionalnog parka. Cijena je 33 € a izlet traje kojih 3 h.
Kako mi ništa drugo nije preostalo nego šetati, a to mi se malo nije dalo, odlučio sam za 10€ sjesti na turistički vlakić koji vas vodi do skoro svih znamenitosti, do kojih sam dan prije prehodao. Ima dvije rute, jedna koja ide do najstarijeg kvarta i katedrale, dakle lijevo od luke, a drugi desno i sve od bazilike do Plage de Maldormé pa čak i dalje od nje jer se vozite uz rivijeru. Zaustavljate se jednom, kod bazilike gdje možete biti koliko god želite. Inače, posjet bazilici, katedrali, utvrdama i fontani je besplatan, bez obzira na vožnju vlakićem, a sama vožnja traje oko sat vremena.
Nakon ugodne vožnje, drugu rutu sam ipak odlučio preskočiti i otići pješke kako bih uhvatio i sunčane kadrove. Na kraju sam uzeo sladoled, sjeo na klupicu uz Staru luku i uživao u popodnevnom suncu sve dok nisam morao krenuti dalje, vlakom do Toulousea. Zašto baš tamo? Saznajte uskoro…
Smještaj
Hotel sam rezervirao preko mobilne aplikacije All.com jer sam od zadnjeg posjeta Budimpešti član istoimenog lanca hotela pod koji spada Ibis u kojem često boravim. Tako sam i ovdje boravio u Ibis Styles – Marseille Gare Saint-Charles. Noćenje u jednokrevetnoj sobi s doručkom sam platio 73 €. Nalazi se 20ak minuta hoda od bitnih lokacija poput fontane, katedrale, luke itd.
Uskoro više jer kako sam rekao, Marseille je bio samo usputna stanica na putu do tridesete države.
Za više sadržaja zapratite me na Instagramu i lajkajte Facebook stranicu.
Nikola