Sveučilišni grad pun parkova, grad u kojem se engleski ne govori. 

Tijekom putovanja u Alicante vlakom smo skoknuli do Murcije. Vožnja je trajala nešto manje od sat vremena, a cijena povratne karte za jednu odraslu osobu je bila 20 €. Kartu za vlak možete kupiti preko aplikacije RENFE. 

Jedan dan je sasvim dovoljan

Za posjet Murciji izdvojili smo jedan dan te za razliku od Valencije nam je taj jedan dan bio sasvim dovoljan. Prošetali smo se centrom grada te posjetili znamenitosti, koje se većinom nalaze u srcu grada. Sve lokacije označene su na karti te su svrstane po kategorijama (znamenitosti, parkovi, gdje jesti, prijevoz, itd.) 

S obzirom na to da smo u Murciju stigli oko 8 sati ujutro, a u Španjolskoj se većina stvari otvara tek u 10, dan smo započeli jednim kalorično bombastičnim doručkom kako bismo izdržali što duže bez hrane jer prvo istraživanje i lutanje, a onda klopa. Odlučili smo se za Socola brunch. Bagel s lososom, kava te palačinke su me koštale 17 €. Bilo je baš fino i najelo me za cijeli dan. 

Nakon doručka krenuli smo s razgledavanjem grada. Par metara dalje od Socole se nalazi crkva sv. Eualije s čije bočne strane se nalazi mala ploča azuleja. To me baš razveselilo i prisjetilo putovanja u Portugal gdje je azuleja bilo na svakom koraku. Ako ne znate što je azulejo, brzo klik na link i saznajte u portugalskom putopisu. Nedaleko crkve nalazi se i simbol grada, Katedrala Murcije. Ulaz u crkvu se naplaćuje oko 9 €, a za dodatnih 7 € se možete popeti i na toranj. Imajte na umu kako se na toranj ne možete popeti kada želite, već samo kada organiziraju vođene ture,  dva puta u danu, u 12 i 16 h. Mi smo se odlučili na turu u 16 h tako da ću vam u nastavku putopisa otkriti kako je bilo jer vjerujte bilo je nezaboravno i tu smo se prvi put skužili da se engleski u ovom gradu baš ne govori. 

Kako smo do 16 h trebali ‘ubiti’ vrijeme odlučili smo dalje šetati ulicama Murcije. Posjetili smo Episkopalnu palaču te Trg Glorieta de España koji se nalazi odmah iza palače. Na samom trgu smjestila se i predivna zgrada gradske vijećnice, izgrađena 1848. godine. Trg se nalazi pored rijeke Segura koja teče kroz grad tako da smo se odlučili malo prošetati obalom i primijetili smo čamce koje za 7€ možete iznajmiti i zaveslati mirnom rijekom. Ali naravno, kako to biva u Španjolskoj, mogućnost najma je tek od 16 h. Preko mosta Opasnosti prešli smo na drugu stranu rijeke do Hrama Djevice opasnosti. Nedaleko Hrama nalazi se park Floridablanca preko puta kojeg se nalazi Crkva Karmen. 

Skriveni dragulj

Šetajući gradom naišli smo na jedan dragulj i meni najljepšu znamenitost u gradu, po kojoj ću Murciju i pamtiti. Radi se o Royal Casinu. Cijena ulaznice za odrasle je 5 €, a za studente 3 €. Royal Casino je jedan od najprestižnijih i najpoznatijih društvenih klubova u Španjolskoj. Osnovan je 1847. godine, a krase ga predivne prostorije i sobe s impresivnim stropovima. Unutar Casina nalazi se knjižnica, kristalna dvorana te zrcalna soba. 

Govori li itko engleski?

Nakon posjete Casinu bilo je blizu 16 h i vrijeme za penjanje na toranj. Stigli smo do katedrale i krenuli se penjati s ‘vodičem’, koja je bila ista ona gospođa koja nam je prodala karte i rekla nam da je tura isključivo na španjolskom, ali nas to nije spriječilo da se popnemo i vidimo pogled. I tako smo se krenuli penjati i ona je pričala i objašnjavala, a polovica ljudi koji su bili dio ture, zajedno s nama su blijedo gledali. Od svega smo razumjeli samo dvije stvari. Jedna je bila kada smo bili u prostoriji u kojoj su svi dijagonalno stali jedan preko puta drugog i okrenuti prema zidu nešto govorili. Skužili smo da se nešto fora dešava, a to je da jedan drugog možete čuti pa čak i ako šaputate. A druga situacija je bila kada je svima nama koji ne razumijemo španjolski rekla: ‘We are waiting for you!’ Naime mislili smo da smo došli do vrha pa smo se krenuli slikati i uživati u pogledu, ali je vrh bio još par stepenica više, kod zvonika. 

Nakon Spanish only ture odlučili smo otići kupiti suvenire. U suvenirnici smo se opet jedva sporazumjeli i to do te mjere da prodavačica suvenira nije razumjela riječ cash. Mi njoj dali suvenir koji hoćemo kupiti i izvadili karticu da platimo i ona kaže NO!, mislim si ja, je l’ logično, da se ne može platiti karticom. Kažem ja cash i onda odgovara opet NO! I ja pitam cash or card, eto opet nje NO! Pa mislim si sad već me ili zeza ili je suvenir besplatan. I pokažem ja njoj cash gestom i na to kaže SI! Napokon smo se skužili.

I sad treća situacija… otišli mi u restoran i baka htjela naručiti neki aperitiv. Pitam ja konobaricu imaju li kakav aperitiv. Ona meni odgovara, solo pizza e pasta. Opet ja pokušam, ništa, ona po svom. Sjetim se ja joker zovi i na google translate upišem riječ aperitiv i pazite sad ovo… na španjolskom se isto tako kaže. Ja njoj pokažem i ona meni klima glavom da ne razumije. Tu smo odustali i naručili pizzu. 

Sve u svemu, jedan vrlo zabavan izlet kojeg ćemo se zasigurno sjećati. Ovo je ujedno i zadnji putopisni vodič ovog španjolskog city breaka. Uskoro stiže i detaljan plan putovanja, a do tada pročitajte kako nam je bilo i što možete raditi u Alicanteu i Valenciji.

Za više sadržaja zapratite me na Instagramu i lajkajte Facebook stranicu. Tko voli vlogove može se pretplatili i na moj YouTube kanal.

Nikola 💙