U ovom Brzom putopisu vodim vas kroz Cipar – jedinu zemlju na svijetu čiji je glavni grad, Nikozija, podijeljen na dvije države: grčki i turski dio. Da, u sred grada prolazi granica. Zid. Barikade. I da, osjećaj je pomalo hladan.
Neka putovanja planiramo mjesecima, neka se dogode slučajno, ali baš ta neplanirana često ispadnu najbolja. Ovaj put sam trebao biti na grčkom otoku gdje je sniman Mamma Mia, plesati u ritmu ABBE, ali život je odlučio drugačije. Nekoliko tjedana ranije okrenuo sam novu stranicu u svom životu, iza mene je ostao uredski posao, a ispred mene put koji još ni sam nisam do kraja znao kamo vodi. I taman kada sam mislio da ću barem malo predahnuti, moji dragi kolege iznenadili su me poklonom za kraj, avionskom kartom za Cipar. Država koju sam dugo imao na popisu želja, ali nikako da dođe na red. A onda je došla, nenadano, iznenadno, i pretvorila se u avanturu za pamćenje. I to ne bilo kakvu jer sa sobom sam poveo nikog drugog nego baku. Pogledajte kratak video kako je to izgledalo na početku ove otočne priče.
Na otoku smo bili od petka navečer do utorka ujutro. Zapravo smo imali samo tri puna dana za istraživanje. I iskoristili smo ih maksimalno. Tempo? Žestok. Ova ruta realno traži 5 ili čak 7 dana, ali mi smo stisnuli gas i pregazili Cipar uzduž i poprijeko. Zato vas u ovom putopisu čeka baš ta verzija, brzi Cipar, s pregršt dojmova, atmosfere i mini savjeta. A za tjedan dana dolazi i detaljan plan puta za 3 ili 7 dana, interaktivna karta, javni prijevoz, sve što trebate znati za konkretno planiranje putovanja na Cipar. Ako ne želite čekati, na Instagramu vas već čeka vodič s konkretnim informacijama. A ovdje krećemo od početka.
Prvo pravilo ciparske avanture: vozi lijevo i razmišljaj obrnuto
Ako planirate istraživati Cipar izvan granica jednog grada, a svakako biste trebali najlogičniji i najfleksibilniji izbor je rentanje auta. No, postoji jedan mali detalj: na Cipru se vozi s lijeve strane, baš kao u Velikoj Britaniji i na Malti. I da, imaju i drugačije utičnice tip G.
Unatoč tome, vožnja po Cipru zapravo nije ni upola strašna koliko zvuči. Sve je jednostavno stvar navike ili bolje rečeno, prebacivanja u kontra način razmišljanja. Moja iskrena preporuka? Uzmite automatik. Kad vam je već volan na “krivom” mjestu, barem da ne mislite još i o mijenjanju brzina.
Ovo mi je bilo prvo iskustvo s rentanjem auta, pa čak i prva vožnja tuđeg automobila otkad imam vozačku, što je sada nešto više od dvije godine i moram priznati da je sve prošlo glatko. Ceste su u odličnom stanju, autoceste su besplatne, maksimalna brzina je 100 km/h, a prometna signalizacija vrlo jasna i pregledna.
Jedna važna stvar koju treba znati: uzduž autoceste nema klasičnih odmorišta ni benzinskih postaja. Ako planirate prelaziti otok s kraja na kraj, pobrinite se da imate dovoljno goriva, nemojte se zaustavljati na zaustavnoj traci jer ako naleti policija, neće biti dobro. Rent a car vozila na Cipru prepoznat ćete po crvenim tablicama, što lokalni vozači uglavnom toleriraju.
Mi smo svoj auto iznajmili preko agencije Petsas Car Rental. Za pet dana platili smo ukupno 207 eura, uz online popust. Na licu mjesta doplatili smo još 80 eura, 20 za preuzimanje vozila na aerodromu i 60 eura kao polog za pun rezervoar. Ako auto vratite pun, iznos se uredno vraća. Sve se može platiti karticom bez problema.
Našam avion sletio je na aerodrom u Paphosu oko 22 sata, a odmah po preuzimanju auta zaputili smo se prema našem smještaju, također u Paphosu.
Smještaj na Cipru: apartman s pogledom
Za četiri noći izabrali smo stan putem Airbnba, u kvartu Chlorakas, u sklopu kompleksa Ikaria Village. Lokacija je bila udaljena svega pet kilometara od centra Paphosa. Stan je bio prostran i odlično opremljen. Dnevni boravak s klimom, ventilatorom i televizorom, spavaća soba također s klimom, potpuno funkcionalna kuhinja s mikrovalnom, frižiderom i štednjakom te kupaonica s fenom. Najveći adut bila je ogromna terasa, idealna za jutarnju kavu ili večernje prepričavanje dana. Kompleks u kojem se stan nalazi nudi i privatnu garažu, veliki bazen, kao i teniski teren. Za četiri noćenja za dvije osobe platili smo ukupno 310 eura.
Dan 1: Od zaboravljene vozačke do 351 kilometra u jednom danu
Prvi dan započeli smo rano, kako to obično biva kada znaš da imaš samo tri dana da obiđeš cijeli otok. Prvo smo se uputili do Nikozije, glavnog grada Cipra, udaljenog oko 150 kilometara od Paphosa. Sve je išlo prema planu dok negdje oko 130. kilometra nisam shvatio da mi novčanik ostao u stanu. Povratak nije dolazio u obzir. To je značilo da ću ostatak dana voziti bez vozačke, a još važnije da neću moći prijeći granicu u turski dio Nikozije. Naime, Cipar je jedina država čiji je glavni grad podijeljen, na grčki i turski dio, a za prelazak granice građanima EU dovoljna je osobna iskaznica, dok je ostalima potrebna putovnica. Unatoč tome, odlučili smo istražiti grčki dio grada.
Nikozija je specifičan grad, povijesno i politički složen, ali na prvu ne ostavlja snažan dojam. Njegova razdvojenost osjeća se i u atmosferi. Ipak, vrijedi vidjeti nekoliko ključnih točaka: katedralu sv. Ivana, Ulicu Ledras koja vodi ravno prema graničnom prijelazu, Trg Eleftheria i katedralu Apostola Barnabe. Ono što ćete odmah primijetiti je da ima puno mačaka, ne samo ovdje nego na cijelom otoku. Mačke su na Cipar dovedene jer je nekada na otoku bilo jako puno zmija. Mačka su zaštićene i ako ih ubijete možete novčanu pa čak i zatvorsku kaznu. Mačke su simbol Cipra.
Auto smo ostavili na besplatnom parkingu (Free Parking Athienitis), otprilike 20 minuta hoda od centra. Nakon dva i pol sata šetnje i razgledavanja, nastavili smo dalje u nadi da nas nitko neće zaustaviti zbog vozačke koju nemam sa sobom.
Larnaca – Gdje su nestali flamingosi?
Sljedeća stanica bila je Larnaca, obalni gradić poznat po slanom jezeru koje se nalazi između grada i aerodroma. Zimi jezero postaje dom flamingosa, no ljeti, kada se jezero isuši, ptice nestaju. Mi smo se u Larnaci zadržali oko sat vremena, taman dovoljno da obiđemo najpoznatije lokacije: crkvu sv. Lazara, akvadukt Kamares, slano jezero i džamiju Hala Sultan Tekke uz sam rub jezera.
Limassol – Ciparski Miami
Put nas je zatim odveo prema Limassolu, gradu koji često nazivaju ciparskim Miamijem i to s dobrim razlogom. Uzduž obale nižu se moderni neboderi, luksuzni stanovi i hoteli, a uz more se proteže duga šetnica idealna za laganu šetnju od Stare luke do kuda vam noge dopuste. Tu smo se i najduže zadržali. Automobil smo parkirali kod marine, a cijena parkiranja bila je oko 3,5 eura.
Kourion – povijest s pogledom
Na povratku prema Paphosu stali smo još na jednom važnom mjestu, arheološkom lokalitetu Kourion. Na vrhu brežuljaka s kojih puca pogled na obalu Sredozmenog mora, smjestio se jedan od najznačajnijih arheoloških lokaliteta na Cipru, Kourion. Ova nekada moćna gradska država poznata je po bogatoj povijesti i spektakularnim ostacima koji su danas djelomično rekonstruirani. Grad potječe još iz antičkog doba, a prema legendi njegovi su stanovnici potomci doseljenika iz grčkog Arga. Kourion je uništen u razornom potresu 365. godine, ali ono što je ostalo čini impresivan povijesni mozaik. Najveća atrakcija je veličanstveni grčko-rimski teatar, izgrađen u 2. stoljeću prije Krista, koji je kasnije proširen i danas služi kao pozornica za ljetne koncerte i predstave. Nedaleko se nalazi kuća Eustoliosa, nekada privatna vila, kasnije javni centar s kupalištima i zadivljujućim mozaicima iz 5. stoljeća.
Ulaznica za lokalitet stoji 4,50 eura, dok je za djecu, studente i umirovljenike ulaz besplatan. Parkiranje je osigurano i ne naplaćuje se. Vrijedi provjeriti radno vrijeme: od travnja do rujna lokalitet je otvoren od 8:30 do 19:30, a u zimskom periodu do 17 sati. Mi smo stigli tik pred zatvaranje, ali ipak uspjeli doživjeti djelić prošlosti ovog fascinantnog mjesta, a baka je čak zaplesala u teatru.
Nakon toga, posljednji kilometri dana vodili su nas natrag prema Paphosu, gdje smo stigli taman u vrijeme zalaska sunca. Prošetali smo uz obalu, od tvrđave do plaže Venus, šetnica u jednom smjeru dugačka je oko četiri kilometra, a dan smo zaključili večerom u Romeos Taverni. Naravno, naručili smo grčka jela, jer nakon 351 kilometra u nogama i kotačima ništa drugo nije dolazilo u obzir.
Dan 2: Katamaran, plaže, Kremenko i čar malih mjesta
Drugo jutro počelo je, pogađate, u zoru. Plan je djelovao laganije, ali kao i svaki put kad se kaže “bit će opušteno”, dan se pretvori u avanturu od jutra do ponoći. Pred nama je bio put od 180 kilometara, s jednog kraja otoka na drugi, prema jugoistoku i poznatoj Ayia Napi. Tamo nas je u 9 ujutro čekala tura brodom koju smo rezervirali preko aplikacije Get Your Guide, a operirala ju je tvrtka Daneri Yachts.
Riječ je o polu-privatnoj turi katamaranom, koja traje punih šest sati. Cijena je bila 150 eura po osobi, ali svaki euro je opravdan. Od prvog trenutka do zadnjeg sve je bilo izuzetno organizirano, opušteno i potpuno vrijedno iskustvo. Po dolasku su nas dočekali s kavom, sokovima i malim slatkim zalogajima, a zatim smo isplovili duž obale Ayia Nape, regije poznate po najljepšim nijansama mora na cijelom Cipru.
Prva stanica bila je poznata Plava laguna, gdje smo doručkovali na katamaranu uz bogate plate s narescima. Kupanje, sunčanje, SUP, i neizostavni luftić u obliku flaminga, bilo je kao na razglednici. Nakon toga plovili smo do Cape Grecoa i tamo dobili ručak, morske plodove. Pića, alkoholna i bezalkoholna bila su neograničena, a posada izuzetno simpatična i uslužna. Zadnja stanica bio je poznati prirodni most, Bridge of Love, s kojeg je moguće i skočiti u more. Visina? Oko pet metara. I da, naravno da sam skočio. Vrhunac ture? Trenutak kada smo ležali na mrežama na prednjem dijelu katamarana, a val nas je toliko zapljusnuo da nas je totalno okupao. Srećom, mobitel sam par minuta ranije maknuo na sigurno.
Nakon plovidbe odlučili smo ostati u Ayia Napi i istražiti neke od njezinih najpoznatijih plaža: Nissi, Konnos, Makronissos. Cijene su i više nego pristupačne: ležaljka 2,50 eura, suncobran isto toliko. Jedina mana? Gužva. Ležaljka na ležaljci, pogotovo u vrhuncu sezone. Obišli smo još i nešto mirnije plaže: Malama, Agia Triada i Fig Tree. Inače, cijelu ovu rutu moguće je odraditi i autom s kopna, ako ne želite ili ne možete na more brodom.
Na putu prema centru Ayia Nape prošli smo kraj nečega što me posebno dojmilo, muzeja skulptura na otvorenom. Prošetali smo među apstraktnim i figurativnim djelima u kamenu, pod otvorenim nebom, uz pogled na more. Pravi mali dragulj koji vrijedi posjetiti.
Prošetali smo se Ayia Napom i večerali u restoranu Kemenko, tzv. Bed Rock, jer je uređen u stilu istoimenog crtića. Restoran je u neki ruku turistički mamac: hrana nije nešto posebno, cijene su više, ali ambijent je zabavan i za one s djecom (ili bakom koja voli crtiće) totalno vrijedi posjeta. Moja baka je bila oduševljena. Koliko? Pogledajte u videu.
I taman kad smo pomislili da je dan gotov, odlučili smo posjetiti još jedno mjesto, Pano Lefkaru, pitoreskno selo. Iako smo stigli kada je već bio mrak, atmosfera tog mjesta bila je magična: tišina, kamene kuće i uske uličice. Bio je to savršen kontrast nakon turističke vreve Ayia Nape. Još jednom sam se uvjerio da manja mjesta imaju neku posebnu dušu. I često ih je vrednije posjetiti nego velike gradove.
U Paphos smo se vratili oko jedan ujutro. Umorni, ali ispunjeni. Drugi dan bio je planiran kao odmor, a skoro je ispao još intenzivniji od prvog.
Dan 3: Planine, kanjoni i brod duhova – prirodni spektakli za kraj
Treći dan odlučili smo uzeti malo lakši tempo, barem na početku. Uspjeli smo uhvatiti dva sata više sna, što je nakon prethodna dva dana zvučalo kao luksuz. Ipak, ni ovaj dan nije prošao bez izleta, ali ovog puta smo se prepustili drugima i krenuli u planine mini busem, na organiziranu turu prema unutrašnjosti Cipra i planinama Troodos.
Prva stanica bila je Afroditina plaža, meni osobno najdraže mjesto na cijelom otoku. Legenda kaže da se upravo ovdje iz morske pjene rodila božica ljubavi i kada pogledate prizor pred sobom, nije teško povjerovati u mit. Pogled oduzima dah.
Put nas je zatim odveo u planinski dio otoka, u kojem zimi pada snijeg, a planine se pretvaraju u mali zimski resort sa skijalištima. Prva planinska stanica bilo je selo Lofou, šarmantno i autentično, idealno za jutarnju kavu i doručak. Ulice su tihe, kamene kuće pažljivo očuvane, a mirisi domaće kuhinje šire se iz malih dvorišta.
Sljedeće na redu bili su vodopadi Milomeris, sakriveni u hladu borove šume. Kratka šetnja dovela nas je do hladnog, kristalnog mlaza, osvježenje u punom smislu riječi.
Tura je uključivala i vinsku degustaciju, kao i posljednju stanicu selo Omodos, poznato po vinima, zanatskim radionicama i tradicionalnim tavernama. Upravo smo u jednoj i ručali. Cijeli izlet, koji smo rezervirali preko Get Your Guide aplikacije, trajao je od 8 do 16 sati. Uključuje prijevoz, posjet svim navedenim mjestima, kao i opciju pick-upa na najbližoj adresi u Paphosu. Cijena: 48 eura po osobi, uz napomenu da ručak nije uključen u cijenu.
Oko 16 sati vratili smo se u smještaj te nakon kratkog odmora, odlučili smo posjetiti prirodni dragulj otoka, kanjon Avakas Gorge. Krenuli smo neoprezno, u papučama (što ne bih preporučio), ali smo preživjeli i dobili nezaboravno iskustvo. Kroz strme stijene, uz šum potoka i pjesmu zrikavaca, provukli smo se kroz jednu od najimpresivnijih prirodnih lokacija koje Cipar nudi. Vidjeli smo guštere i koze, ali i zmiju srećom ili nesrećom, nije bila živa pa nije bilo razloga za paniku.
Na povratku smo se spustili do White River Beach. Surova, netaknuta priroda, more koje udara o stijene i potpuni mir. Bio je to jedan od onih trenutaka koji ne traže fotografiju jer zauvijek ostaju u sjećanju. Zadnja postaja dana i cijelog putovanja bio je Edro 3 Shipwreck, brod koji se nasukao i stoji kao simbol Cipra. U zalasku sunca, dok se nebo zlatilo iznad hrđave olupine, Cipar se oprostio od nas na svoj najposebniji način. Prije spavanja skoknuli smo na sladoled u centar Paphosa, u È Così Gelateriji. Dvije kuglice, 3,60 eura, savršeno zaokruživanje trodnevne otočne avanture. Sutradan smo, umorni ali ispunjeni, sjeli u avion i vratili se doma.
Do sljedeće avanture…
Ovo je bio Brzi putopis, tri dana, više od 800 kilometara, morske avanture, planinska sela i nezaboravne prirodne ljepote. Ali ako planirate Cipar u skorije vrijeme i treba vam konkretan plan puta, ne brinite. Sljedeće nedjelje izlazi detaljni vodič za Cipar: itinerar za 3 i 7 dana, interaktivna karta s točno označenim lokacijama, informacije o javnom prijevozu, rentanju auta, cijenama, korisnim aplikacijama i svemu što vam može olakšati planiranje.
Do tada, bacite oko na moj Instagram gdje vas već čeka pregled vodiča, dodatni savjeti i behind the scenes trenuci s Cipra.
Komentari
Jedan odgovor na “S kraja na kraj Cipra za 72 sata: Brzi vodič kroz otok kontrasta”
[…] S kraja na kraj Cipra za 72 sata: Brzi vodič kroz otok kontrasta […]