Amalfi obala godinama se nalazi na vrhu lista najljepših europskih destinacija. Strme litice, šarmantni gradići, pogled na Tirensko more i prepoznatljiva talijanska atmosfera privlače milijune posjetitelja iz cijelog svijeta. No, uz svu ljepotu dolaze i brojna pitanja: gdje odsjesti, kako se kretati, koliko dana izdvojiti i koje lokacije zaista vrijedi posjetiti?
Tijekom pet dana baka i ja obišli smo Sorrento, Capri, Ravello, Amalfi, Positano i Napulj te isprobali različite oblike prijevoza, smještaja i gastronomske ponude. U ovom vodiču donosim pregled cijelog putovanja, praktične informacije za organizaciju puta te detaljan itinerar s iskustvima iz prve ruke.
U ovom vodiču pronaći ćete informacije:
- Kako organizirati putovanje na Amalfi obalu?
- Let do Napulja i dolazak od aerodroma do grada.
- Zašto je Sorrento odlična baza za istraživanje regije?
- Gdje odsjesti na Amalfi obali, a gdje u Napulju?
- Kako se kretati između Sorrenta, Caprija, Ravella, Amalfija, Positana i Napulja?
- Isplati li se unajmiti automobil ili je bolje koristiti autobuse i brodove?
- Koliko koštaju prijevoz, smještaj i pojedine atrakcije?
- Kako izgleda petodnevni itinerar za Amalfi obalu?
- Što vidjeti, gdje jesti i na što pripaziti tijekom putovanja?
- Koje su nas lokacije najviše oduševile, a koje možda nisu u potpunosti opravdale očekivanja?
Ako tražite kratki pregled putovanja “na dlanu”, pripremio sam i posebni plan putovanja za Amalfi obalu i Napulj koji možete spremiti u favorite ili isprintati prije puta.
Nikola Brzak
Uz praktične informacije i detaljan itinerar po danima, podijelit ću i vlastita iskustva sa svakog odredišta kako biste što lakše isplanirali vlastito putovanje.
Kako organizirati putovanje na Amalfi obalu?
Amalfi obala jedna je od onih destinacija koje izgledaju jednostavno za organizirati, sve dok ne krenete planirati prijevoz između mjesta, brodove, autobuse i smještaj. Nakon pet dana provedenih u ovom dijelu Italije mogu reći da je dobra organizacija pola uspjeha.
Za obilazak glavnih atrakcija Amalfi obale preporučio bih minimalno pet dana. To je dovoljno vremena da posjetite Sorrento, Capri, Ravello, Amalfi, Positano i Napulj bez pretjerane žurbe.
Najpraktičnija opcija je letjeti do Napulja, a kao bazu za istraživanje odabrati Sorrento. Upravo se Sorrento nama pokazao kao najbolji izbor zbog odlične povezanosti s ostatkom regije. Odavde bez problema možete brodom do Caprija, autobusom do Positana i Amalfija ili vlakom i brodom do Napulja.
Naš itinerar izgledao je ovako:
- dan – dolazak u Napulj i transfer do Sorrenta
- dan – Capri
- dan – Ravello i Amalfi
- dan – Positano
- dan – Napulj
Naravno, itinerar možete prilagoditi vlastitim interesima, ali nama se ovakav raspored pokazao vrlo praktičnim, a sve sam označio i na karti:
U nastavku, nakon ovih osnovnih informacija i savjeta za organizaciju putovanja, donosim detaljan pregled cijelog putovanja dan po dan. Podijelit ću s vama naše iskustvo sa svake lokacije koju smo posjetili, kako smo se kretali između mjesta, što nam se najviše svidjelo, gdje smo jeli, koje vidikovce i atrakcije vrijedi posjetiti te na što biste trebali obratiti pažnju prilikom planiranja vlastitog putovanja.
Let iz Zagreba do Napulja i dolazak u grad
Na putovanje smo krenuli iz Zagreba, a povratne Ryanair avionske karte s ruksakom platili smo svega 30 eura po osobi. Let traje oko sat i pol, a jedna od najvećih prednosti Napulja je činjenica da se aerodrom nalazi vrlo blizu samog grada.
Odmah nakon slijetanja koristili smo Alibus koji povezuje aerodrom s glavnim željezničkim kolodvorom i lukom iz koje polaze brodovi prema Sorrentu, Capriju, Ischiji i drugim destinacijama u Napuljskom zaljevu.
Karta za Alibus košta 5 eura po smjeru, autobus vozi svakih petnaestak minuta, a kartu možete kupiti kod vozača ili online. Nama je trebalo oko 40 minuta da od aerodroma stignemo do luke.
Iz Napulja smo nastavili brodom prema Sorrentu. Vožnja traje oko 35 minuta, a karta nas je koštala 18 eura po smjeru. Tijekom cijelog putovanja za kupnju brodskih karata koristili smo Ferryhopper koji nam se pokazao kao najjednostavnije rješenje.
Postoji i mogućnost dolaska vlakom ili direktnim shuttle autobusima koji povezuju aerodrom sa Sorrentom, no nama je kombinacija Alibusa i broda bila najpraktičnija.
Gdje odsjesti? Smještaj u Sorrentu i Napulju
Prilikom planiranja putovanja najviše vremena proveli smo tražeći odgovarajući smještaj.
Na kraju smo za bazu odabrali Casale Guarracino u Sorrentu i pokazalo se da je to bila jedna od najboljih odluka cijelog putovanja. Za četiri noćenja s bogatim doručkom platili smo 515 eura za dvije osobe.
Smještaj se nalazi na brdu iznad grada pa se iz njega pruža prekrasan pogled na Sorrento i Napuljski zaljev. Upravo je taj pogled bio jedna od stvari koje su nas najviše oduševile tijekom cijelog boravka.
Dodatna prednost je što smještaj nudi i večere po pristupačnijim cijenama nego u centru grada, a do Sorrenta vozi lokalni autobus broj 007. Polasci nisu pretjerano česti pa je potrebno malo planirati, ali kada uskladite raspored, sve funkcionira bez problema. Karta u jednom smjeru stoji oko 2 eura.
Posljednju noć proveli smo u Napulju u smještaju Napoli Central Suites. Noćenje za dvije osobe platili smo oko 75 eura, a najveća prednost ovog smještaja je lokacija odmah uz glavni željeznički kolodvor i autobusnu liniju prema aerodromu do kojeg nam je rano ujutro trebalo svega 15 minuta.
Kako se kretati Amalfi obalom?
Najam automobila osobno ne bih preporučio. Ceste su uske, promet je intenzivan, a tijekom sezone gužve mogu biti ogromne. Skuter može biti nešto praktičnija opcija, ali i dalje zahtijeva dosta opreza. Mi smo cijelo putovanje odradili koristeći autobuse i brodove.
Autobusi su najjeftinija opcija, ali zahtijevaju dosta strpljenja. Kašnjenja nisu rijetkost, a tijekom sezone često su toliko puni da nije moguće ući u vozilo. Zbog toga nikada nismo planirali povratak posljednjim polaskom i uvijek smo na stanicu dolazili puno ranije.
Posebno je važno znati da se u nekim mjestima, poput Amalfija, karta mora kupiti prije ulaska u autobus pa računajte i na dodatno čekanje u redu. Za polaske iz Sorrenta sme karte kupovali direktno kod vozača i plaćali gotovinom.
Brodovi su skuplji, ali su znatno ugodniji za putovanje. Primjerice karta za autobus od Sorrenta do Positana je 3,60€ po smjeru, a za brod 20€. Prednost je što kartu kupujete za točno određeni polazak pa nema neizvjesnosti hoćete li uspjeti pronaći mjesto. Ipak, preporučio bih da u luku dođete barem pola sata prije polaska.
Ako me pitate koja je najbolja kombinacija, rekao bih autobus za kraće relacije i brod kada želite izbjeći najveće gužve ili biti sigurni da ćete se vratiti u željeno vrijeme.
Itinerar po danima: naše iskustvo s Amalfi obale
Od prvog pogleda na Sorrento i Napuljski zaljev, preko tisuća stepenica na Capriju, vidikovaca u Ravellu, šetnji Positanom pa sve do kaotičnih ulica Napulja, ovo je bio naš petodnevni itinerar kroz jednu od najpoznatijih regija Italije.
Dolazak u Napulj i prvi susret sa Sorrentom
Na Amalfi obalu putovali smo avionom iz Zagreba do Napulja. Ono što je velika prednost Napulja jest činjenica da se aerodrom nalazi vrlo blizu grada pa nakon slijetanja ne morate gubiti puno vremena na transfere.
Odmah po dolasku uputili smo se prema Alibusu. Mi smo imali sreće pa smo odmah ušli u prvi autobus i nakon otprilike 40 minuta vožnje stigli do luke.
Iako do Sorrenta možete stići i vlakom, kao i direktnim shuttle autobusima koji povezuju napuljski aerodrom sa Sorrentom, mi smo se odlučili za brod. Cijena karte bila je 18 eura po smjeru, a vožnja je trajala oko 35 minuta. Za kupnju karata tijekom cijelog putovanja koristili smo aplikaciju Ferryhopper koja nam se pokazala vrlo praktičnom.
Po dolasku u Sorrento otkrili smo da do našeg smještaja vozi lokalni autobus broj 007. Možete ga uhvatiti u luci, ali i u samom gradu. Mi smo se prvo popeli do centra i tamo pričekali autobus. Dobro je znati da postoji lift koji za 1,20 eura povezuje luku i centar grada. Sorrento se nalazi na litici pa ćete si tako uštedjeti poprilično penjanja, pogotovo ako nosite prtljagu.
Smještaj koji nas je ugodno iznenadio
Prvi pravi dojam putovanja dogodio se čim smo stigli do smještaja. Odabrali smo Casale Guarracino, prvenstveno zato što je bio povoljniji od brojnih drugih opcija koje smo gledali. Dan prije puta čak smo vagali hoćemo li uopće krenuti na putovanje jer su cijene smještaja na Amalfi obali poprilično visoke. Hotel koji se nalazio otprilike na pola puta između našeg smještaja i centra Sorrenta bio je čak 350 eura skuplji.
Na kraju smo odlučili riskirati i rezervirati Casale Guarracino jer nam se činilo da bi pogled mogao biti poseban. Pokazalo se da je to bila jedna od najboljih odluka cijelog putovanja. Pogled na Sorrento i Napuljski zaljev bio je upravo ono što nas je najviše oduševilo čim smo stigli.
Večer u Sorrentu uz limoncello spritz i zalazak sunca
Budući da smo stigli u poslijepodnevnim satima, nakon kratkog odmora spustili smo se u grad. Za prvu večeru odabrali smo Storico8 Focacceria, restoran kojem smo se tijekom putovanja vraćali čak dva puta. Odmah nas je osvojio, a uz večeru smo naručili i limoncello spritz koji svakako preporučujem isprobati dok ste u ovom dijelu Italije.
Nakon večere nastavili smo prema slastičarnici Raki na sladoled. To nam je ubrzo postala mala tradicija jer smo gotovo svaku večer završavali na isti način. Kako je posljednji autobus prema našem smještaju polazio tek oko pola jedanaest navečer, imali smo dovoljno vremena za laganu šetnju gradom i uživanje u zalascima sunca.
Prvi dan tako je završio bez velikih planova i obilazaka, ali upravo nam je omogućio da usporimo, upoznamo Sorrento i shvatimo da smo odabrali odličnu bazu za istraživanje Amalfi obale tijekom narednih dana.
Capri – otok pogleda, stepenica i masovnog turizma
Drugi dan bio je rezerviran za Capri, najpoznatiji otok Napuljskog zaljeva. Jutro smo započeli doručkom na terasi našeg smještaja uz predivan pogled na Sorrento i Napuljski zaljev. Upravo zbog tog pogleda odlučili smo ne žuriti. Prvi autobus prema gradu polazi već oko pola osam ujutro, baš kada počinje doručak, a nama nije padalo na pamet propustiti ga.
Brod za Capri imali smo u 10 sati pa smo odlučili prvi put do grada krenuti pješice. Google Maps pokazivao je oko sat vremena hoda, ali put nije bio naporan jer se većinom spuštate prema centru i luci. Usput smo imali priliku malo bolje upoznati i sam Sorrento.
Povratnu kartu za Capri platili smo 50 eura, a vožnja je trajala oko 25 minuta. Već pri iskrcavanju bilo je jasno što nas čeka. Ogromne gužve.
Tisuće stepenica do Monte Solara
Većina posjetitelja odmah kreće prema mini autobusima ili uspinjači koja povezuje luku s gradom Capri. No redovi su bili ogromni, a mini autobusi toliko mali da se vrlo brzo popune. Kako ni baka ni ja nismo ljubitelji čekanja u kolonama, odlučili smo napraviti ono što nam se tada činilo kao odlična ideja.
Krenuli smo pješice od luke sve do Anacaprija.
Google Maps tvrdio je da će nam trebati oko pola sata.
Google Maps je lagao.
Kad vam kažem da Capri ima puno stepenica, onda stvarno mislim puno stepenica. U jednom trenutku došli smo do pola puta, a onda ugledali oznaku da nas do odredišta čeka još gotovo tisuću stepenica. Mi volimo avanture pa smo nastavili dalje. Na kraju smo uspješno svladali više od tisuću stepenica samo kako bismo stigli do jednog mjesta koje sam već dugo želio posjetiti nakon što sam ga vidio na društvenim mrežama, sjedežnice Monte Solaro za jednu osobu.
Povratna vožnja košta 15 eura, a iako je red poprilično velik, svakako se isplati pričekati. Monte Solaro nalazi se na 598 metara nadmorske visine i predstavlja najvišu točku Caprija. Pogled koji vas tamo dočeka jednostavno je spektakularan. Pred vama se otvaraju Capri, Napuljski zaljev, Faraglioni, Amalfi obala i more koje izgleda kao da je netko pojačao zasićenost boja.
Cijelo putovanje odradio sam s bakom, a upravo su nam ovakvi trenuci ostali među najdražim uspomenama. Istina, nije nam bilo baš svejedno kada smo usred uspona shvatili koliko nas stepenica još čeka, ali preživjeli smo.
Giardini di Augusto i najljepši pogledi na Capri
Nakon Monte Solara nastavili smo pješice prema gradu Capri. Ondje smo posjetili Giardini di Augusto, jedan od najpoznatijih vrtova na otoku. Ulaznica stoji 2,50 eura, a kupuje se na automatima na ulazu gdje možete platiti i karticom. Vrt je prekrasno uređen, a najviše oduševljavaju pogledi na Faraglione stijene i poznatu Via Krupp.
Prilikom posjeta Capriju svakako bih preporučio da na svoju listu dodate i Belvedere Tragara, Marinu Piccolu, Faraglione, Via Krupp te vožnju uspinjačom između luke i grada. Uspinjača košta 2,40 eura po smjeru, no računajte na nešto duže čekanje tijekom sezone.
Je li Capri precijenjen?
Na Capriju smo bili već prije deset godina i tada nam je ostavio puno snažniji dojam. Sjećam se da smo se tada čak i okupali, iako nam je uspomenu na kupanje obilježila meduza koja nas je poprilično “spržila”. Sjećam se i da smo ulaz na plažu platili čak 30 eura.
Ovoga puta za kupanje nismo imali vremena. Na otok smo stigli oko 10:30, a povratni brod za Sorrento imali smo u 17:45. Ako putujete tijekom sezone, preporučio bih da u luku dođete barem pola sata prije polaska broda.
Kad smo na kraju dana zbrajali dojmove, baka je zaključila da je masovni turizam pomalo pojeo ljepotu Caprija i da je otok danas precijenjen. Moram priznati da se djelomično slažem s njom. Gužve su ogromne, cijene visoke, a autentičnost se pomalo izgubila. S druge strane, Capri je i dalje nevjerojatno lijep. Pogledi koje pruža su nestvarni i smatram da ga vrijedi posjetiti barem jednom u životu.
Večer u Sorrentu i najsporija večera putovanja
Nakon povratka u Sorrento odlučili smo večerati u restoranu La Cazzarola. Hrana je bila sasvim solidna, a pojedina jela stvarno su bila ukusna. Međutim, pizzu ne bih preporučio. Bila je jedna od lošijih koje sam ikad jeo. Još veći problem bila je izrazito spora posluga. Na kraju smo samo za račun čekali gotovo 40 minuta, zbog čega smo propustili autobus koji je polazio u pola devet navečer.
Ravello i Amalfi – najljepši dan cijelog putovanja
Treći dan bio je rezerviran za Ravello i Amalfi, a ako mene pitate, upravo je Ravello bio najveći highlight cijelog putovanja.
Iz Sorrenta smo krenuli lokalnim autobusom 5070 prema Amalfiju. Vožnja traje oko dva sata, a karta stoji 3,60 eura po smjeru. Jedna od prednosti našeg smještaja bila je ta što je autobus prolazio relativno blizu njega pa nismo morali prvo silaziti u centar Sorrenta.
Ipak, ponovno smo naučili jednu važnu lekciju, Google Mapsu na Amalfi obali ne treba uvijek vjerovati. Iako je pokazivao da nam do autobusne stanice treba relativno kratko, stvarnost je bila malo drugačija. Udaljenost nije bila velika, oko 1.5 km, ali uzbrdice su bile toliko strme da nam je trebalo gotovo duplo više vremena nego što je aplikacija predviđala. Srećom, stigli smo na vrijeme i uspjeli uhvatiti autobus.
Put prema Ravellu
Važno je znati da autobus iz Sorrenta ne vozi direktno do Ravella pa je potrebno presjesti u Amalfiju.
Od Amalfija do Ravella možete nastaviti lokalnim autobusom 5110, no postoji i druga opcija koju smo i sami izabrali. Radi se o Amico Shuttle busu koji vozi češće, ima točno definiran raspored polazaka, ugodniji je za vožnju i nema tolikih gužvi. Povratna karta stoji 16 eura.
Čim smo stigli u Ravello, bilo nam je jasno zašto ga toliko ljudi smatra jednim od najljepših mjesta na Amalfi obali.
Ravello nas je potpuno osvojio
Nakon Caprija, Ravello nam je bio pravo osvježenje.
Gužve su znatno manje, nema toliko stepenica, a cijelo mjesto zadržalo je onu posebnu atmosferu zbog koje imate osjećaj da ste ipak pobjegli od masovnog turizma. Meni je osobno Ravello bio čak i ljepši od Caprija. Upravo ovdje najviše smo osjetili onu autentičnu čar Amalfi obale.
Tijekom posjeta obišli smo Villu Rufolo, čija ulaznica košta 8 eura. Vrtovi i pogledi koji se odavde pružaju prema moru zaista su impresivni.
Posjetili smo i Villu Cimbrone, gdje ulaz košta 10 eura. Njezin poznati vidikovac jedan je od najfotografiranijih na cijeloj Amalfi obali i mjesto koje se definitivno isplati vidjeti.
Prošetali smo i do Duoma di Ravello, a između obilazaka napravili smo pauzu u Piuttostu gdje smo uzeli nešto za prigristi.
Za Ravello bih svakako preporučio izdvojiti barem četiri sata. Od svih mjesta koje smo posjetili tijekom putovanja upravo smo ovdje imali najmanje osjećaj da nekamo jurimo. Nije bilo pretjeranih gužvi, nije bilo beskonačnih stepenica i mogli smo jednostavno uživati u mjestu i pogledima.
Kupanje u Amalfiju i gotovo propušten povratak
Nakon Ravella vratili smo se u Amalfi gdje smo ostatak poslijepodneva proveli uz more i kupanje. No upravo nas je povratak iz Amalfija naučio jednu vrlo važnu lekciju o javnom prijevozu na Amalfi obali. Na autobusnu stanicu stigli smo čak 45 minuta prije polaska autobusa i bili uvjereni da imamo dovoljno vremena.
Nismo imali.
Redovi su već tada bili ogromni.
Ako planirate koristiti autobus na ovoj relaciji tijekom sezone, preporučio bih da dođete barem sat vremena ranije, a po mogućnosti i sat i pol prije polaska. Dodatnu komplikaciju stvara činjenica da se u Amalfiju karta mora kupiti prije ulaska u autobus. Dok smo kartu za dolazak iz Sorrenta bez problema kupili kod vozača gotovinom, ovdje to nije moguće. Prvo morate čekati red za kupnju karte, a zatim još jedan red za sam autobus.
Ako putujete u paru ili grupi, najbolja strategija je da se razdvojite. Jedna osoba neka čeka u redu za kupnju karata, a druga neka odmah stane u red za autobus.
Na kraju smo imali sreće jer su istovremeno krenula dva autobusa za Sorrento. Međutim, oba su bila toliko puna da autobus koji je prolazio kroz Positano tamo nije uspio pokupiti niti jednog dodatnog putnika.
Tada smo prvi put shvatili koliko promet na Amalfi obali tijekom sezone može biti nepredvidiv. Srećom, uspjeli smo se vratiti u Sorrento, ali da smo zakasnili samo nekoliko minuta, vrlo lako smo mogli ostati “zarobljeni” u Amalfiju do sljedećeg polaska ili jutra.
Autobus je prolazio relativno blizu našeg smještaja pa smo izašli ranije i ostatak puta odradili pješice. Ovoga puta Google Maps bio je puno precizniji jer smo se uglavnom spuštali nizbrdo pa nam nije trebalo puno vremena da stignemo.
Večer smo odlučili provesti u našem smještaju Casale Guarracino koji, osim noćenja, nudi i mogućnost večere. Pokazalo se da je to bila odlična odluka. Posebno su nas oduševila predjela s lokalnim narescima i drugim delicijama, dok su glavna jela također bila sasvim dobra. Ono što nam se posebno svidjelo jest činjenica da su cijene bile nešto pristupačnije nego u centru Sorrenta, a pogled je bio neusporedivo ljepši. Dok je sunce polako zalazilo nad Napuljskim zaljevom, uživali smo u večeri i još jednom se uvjerili da je odabir ovog smještaja bio jedna od najboljih odluka cijelog putovanja.
Positano – najpoznatija razglednica Amalfi obale
Četvrti dan bio je rezerviran za Positano, vjerojatno najfotografiranije mjesto na cijeloj Amalfi obali. Ponovno smo krenuli lokalnim autobusom 5070, istim onim koji vozi od Sorrenta prema Amalfiju. Vožnja do Positana traje oko sat vremena, a karta stoji 3,60 eura po smjeru. Kao i prethodnih dana, kartu smo kupili kod vozača gotovinom.
Za Positano bih preporučio izdvojiti barem tri sata, a po mogućnosti i više uz kupanje. Gužve su velike, a stepenica ima na svakom koraku. Upravo zato savjetujem da obilazak započnete od vrha mjesta, odnosno od glavne ceste gdje vas ostavlja autobus te se postupno spuštate prema moru. Na taj ćete način izbjeći velik dio nepotrebnog penjanja.
Zašto smo se vratili brodom umjesto autobusom?
Nakon iskustva iz Amalfija dan ranije i prizora autobusa u koji nije mogao ući niti jedan dodatni putnik, odlučili smo da se iz Positana nećemo vraćati autobusom.
Umjesto toga kupili smo kartu za brod putem Ferryhoppera za točno određeni polazak. Kao i uvijek na ovom putovanju, nismo željeli riskirati s posljednjim polascima. U luku smo stigli otprilike 40 minuta ranije kako bismo bili sigurni da ćemo bez stresa uhvatiti brod za Sorrento.
Istina, autobus je daleko povoljnija opcija. Dok autobusna karta stoji svega 3,60 eura, karta za brod iznosi oko 20 eura po osobi. Vožnja traje približno 40 minuta, ali zauzvrat dobivate puno ugodnije iskustvo i ne morate razmišljati hoćete li uspjeti pronaći mjesto u prepunom autobusu i hoće li vas uopće pustiti da se ukrcate.
Najljepši pogledi na Positano
Positano je mjesto koje je stvoreno za šetnju i fotografiranje. Jedna od lokacija koju svakako preporučujem je Hotel Villa Franca i Villa Eos, dvije odlične lokacije za fotografiranje prepoznatljive siluete grada koji se spušta prema moru.
Zaustavite se na sladoledu u Yummy. Ako tražite suvenire, svakako svratite u CB Positano, a zanimljivo mjesto za fotografiranje je i Delicatessen s.r.l. Riječ je o terasi s prekrasnim pogledom, no pristup nije besplatan. Potrebno je potrošiti minimalno 10 eura kako biste dobili pristup prostoru za fotografiranje.
Posebno nam se svidjela i Via Cristoforo Colombo. Duž cijele ulice nalaze se brojni barovi i ugostiteljski objekti s pogledom na Positano. Možete sjesti na piće ili nešto kratko prigristi, no imajte na umu da su na mnogim mjestima dostupni samo visoki barski stolovi uz ogradu, a suncobrani često pružaju vrlo malo hlada tijekom najtoplijeg dijela dana.
Gdje se okupati u Positanu?
Iako većina posjetitelja ostaje na glavnoj plaži, mi bismo preporučili nešto drugo.
Umjesto kupanja na glavnoj gradskoj plaži, prošećite još desetak minuta do plaže Fornillo. Ondje je atmosfera puno mirnija, nema toliko ljudi, a ni promet brodova nije toliko intenzivan.
Ipak, moram biti iskren. Ako ste navikli na hrvatsku obalu, more vam možda neće ostaviti jednako snažan dojam. Zbog velikog broja trajekata, brodova i manjih plovila koja svakodnevno pristaju uz obalu, more nije toliko čisto niti toliko ugodno za kupanje kao na mnogim hrvatskim plažama.
Povratak u omiljeni restoran u Sorrentu
Nakon povratka brodom u Sorrento ponovno smo iskoristili lift koji za 1,20 eura povezuje luku i centar grada. Nakon nekoliko dana na Amalfi obali već smo dobro znali koliko taj lift može spasiti noge.
Za večeru smo se vratili u naš omiljeni restoran cijelog putovanja, Storico8 Focacceria. Toliko nam se svidio prvi put da smo jednostavno morali doći ponovno. Najzabavniji dio bio je trenutak kada su nas konobari prepoznali. Već prve večeri naručili smo njihov limoncello spritz pa su nas dočekali uz osmijeh i odmah preporučili da ga ponovno naručimo. Ovoga puta odlučio sam probati lazanje koje su bile stvarno odlične, a večeru smo završili tiramisuom koji je također bio pun pogodak.
Napulj – posljednji dan putovanja
Posljednji dan našeg putovanja bio je rezerviran za Napulj. Budući da smo većinu vremena proveli istražujući Amalfi obalu, Capri i Sorrento, odlučili smo jedan cijeli dan ostaviti za grad koji je zapravo bio polazišna točka cijelog putovanja.
Iz smještaja su nam ponudili prijevoz do Sorrenta pa smo za 12 eura stigli izravno do luke odakle smo nastavili prema Napulju. Nakon dolaska prijavili smo se u smještaj Napoli Central Suites, za koji smo platili oko 75 eura za jedno noćenje za dvije osobe.
Smještaj se nalazi odmah pokraj glavnog željezničkog kolodvora, što je posebno praktično ako sljedeći dan putujete prema aerodromu ili nastavljate dalje vlakom.
No ono što nam je ostalo u posebnom sjećanju dogodilo se odmah po dolasku.
Dočekao nas je stari lift i još starija gospođa koja nam je objasnila da se za njegovo korištenje mora ubaciti 20 centi po osobi kako bi se pokrenuo. Takve stvari možete doživjeti samo u Italiji. Cijelu tu malu avanturu možete pogledati i u videu s putovanja.
Što vidjeti i raditi u Napulju?
Kako smo Napulju posvetili zaseban vodič, neću ovdje previše ulaziti u detalje.
U vodiču ćete pronaći preporuke za pizzu od 6 eura u restoranu gdje je jela i Julia Roberts, Aperol za svega 1 euro, najbolji sladoled koji smo probali tijekom cijelog putovanja, najljepšu metro stanicu u Napulju, vidikovce s kojih se pruža pogled na grad te brojne druge lokacije koje vrijedi posjetiti.
Nikola Brzak
Nakon pet dana provedenih između Sorrenta, Caprija, Ravella, Amalfija, Positana i Napulja, bilo je vrijeme za povratak kući. Iako smo tijekom putovanja prošli tisuće stepenica, čekali autobuse, izbjegavali gužve i svakodnevno planirali logistiku, upravo su nas zbog toga Amalfi obala i Napuljski zaljev još jednom podsjetili zašto se Italiji uvijek rado vraćamo.
Nikola 🩵
