Postoje putovanja koja planiraš mjesecima unaprijed, s označenim lokacijama, rezervacijama i jasnim rasporedom po danima. I onda postoje ona druga koja krenu gotovo slučajno, bez prevelikih očekivanja, ali na kraju ostanu urezana puno dublje. Ovo drugo putovanje na Maltu bilo je upravo takvo.
Sve je krenulo s jednom jednostavnom željom. Moja baka već godinama govori kako bi svoj rođendan najradije provela negdje na suncu, a velika joj je želja Malta. Kad sam naišao na povratnu avionsku kartu za Maltu za samo 40€, s Ryanairom iz Zagreba, nisam previše razmišljao. Znao sam da je to to.
Na Malti sam već bio. Tada sam ju prošao skoro cijelu, s planom i ciljem da vidim što više. Bio je to onaj tip putovanja gdje stalno gledaš na sat, juriš s lokacije na lokaciju i na kraju se vratiš kući s osjećajem da si “odradio” destinaciju. Ali opet nisam sve vidio i neke lokacije sam propustio jer sam mislio sa su bezveze. Ovaj put odlučili smo napraviti suprotno. Bez plana. Bez pritiska. Samo gdje nas dan odvede. I upravo tu je Malta pokazala jedno potpuno drugo lice.
Nikola Brzak
Zašto je drugi put ispao bolji?
Zanimljivo je da smo u četiri dana ponovno obišli gotovo sve što sam vidio i prvi put. Ali osjećaj je bio potpuno drugačiji. Možda zato što nismo jurili. Možda zato što smo si dopustili stati, sjesti, izgubiti se u ulicama i ne razmišljati što je “sljedeće”. A možda zato što Malta zapravo nije velika. Manja je i od Krka i od Brača, a kad to shvatiš nestane onaj osjećaj da nešto moraš stići. Odjednom imaš vremena.
Nikola Brzak
Smještaj koji postane dio putovanja
Ovaj put nismo odsjeli u Valletti, što mi je prvi put bilo logično zbog povezanosti. Umjesto toga, odlučili smo se za mirniju opciju, blizu St. Paul’s Bay. I ispalo je kao jedna od najboljih odluka na putovanju.
Hotel nije bio samo mjesto za spavanje. Imao je onu atmosferu zbog koje se veseliš povratku nakon dana provedenog vani. Lagana glazba i mirisi koji te prate kroz lobby, osjećaj da si na trenutak potpuno isključen iz svega. Ujutro doručak, navečer lagana večera, između toga wellness, bazen… i nekako sve postane sporije. Tek tada shvatiš koliko smještaj može promijeniti cijelo iskustvo putovanja.
Rođendan koji se ne zaboravlja, Mdina i Rabat
Letjeli smo u nedjelju kasno navečer pa smo po dolasku napravili jedino što ima smisla. Otišli ravno u hotel. Bez lutanja, bez istraživanja, samo onaj prvi osjećaj dolaska na novo mjesto i misao: sutra kreće sve.
A sutra je bio poseban dan.
Probudili smo se u slavljeničkom raspoloženju jer baki je bio rođendan. Već na doručku dogodio se trenutak koji ne možeš isplanirati. Osoblje hotela iznenadilo ju je tortom i pjesmom, a u sekundi se uključio i cijeli restoran. Pljesak, osmijesi, malo šoka, malo emocija i onaj osjećaj zbog kojeg znaš da si napravio pravu stvar što si uopće došao.
Vrijeme nam nije baš išlo na ruku pa nismo žurili. Malo smo produžili jutro pa kasnije, Uberom krenuli prema Mdina. I čim smo izašli iz auta prolom oblaka. Doslovno pljusak iz vedra neba. Pogledamo se, nasmijemo i tri minute kasnije sunce. Kao da se ništa nije dogodilo.
Mdina, poznata kao “Tihi grad”, ima neku posebnu energiju koju je teško opisati dok ne prođeš njenim ulicama. Uske kamene uličice, visoki zidovi, tišina koja nije prazna nego smirujući kao da si na trenutak izašao iz stvarnosti. Nekad je bila glavni grad otoka, danas je jedno od onih mjesta gdje ne radiš ništa posebno, samo hodaš i upijaš.
A onda, čim izađeš iz njezinih zidina, dolazi potpuna promjena. Rabat je sve ono što Mdina nije. Živ, opušten, pun lokalaca, kafića i svakodnevnog života. Dok je Mdina gotovo aristokratska i tiha, Rabat ima onu “pravu” atmosferu Malte. Tu lakše osjetiš kako otok diše.
Za ručak smo se vratili u Mdinu, u Fontanella Tea Garden. Mjesto je poznato po terasi s pogledom koji se proteže daleko preko otoka. Nažalost, vrijeme ovaj put nije bilo na našoj strani pa smo taj dio preskočili, ali bilo je zanimljivo gledati kako nekima to uopće ne smeta. Sjedili su vani kao da je ljeto. Mi smo ipak odabrali topliju opciju.
Poslijepodne smo se lagano vratili u hotel, opet Uberom, bez ikakve žurbe. A tamo nas je čekalo još jedno iznenađenje. Bakin rođendan očito je bio shvaćen ozbiljno, jer ju je u sobi dočekao mali znak pažnje koji je zaokružio cijelu priču.
Dan smo završili kako i treba. Rođendanskom večerom u hotelskom restoranu Giuseppi’s.
Lokalno iskustvo: bus, kiša i Marsaxlokk kao s razglednice
Drugi dan odlučili smo napraviti malu promjenu. Iako je Uber na Malti stvarno pristupačan, nekako nam to nije bio taj osjećaj putovanja. Znaš ono kad dođeš negdje i želiš barem na trenutak živjeti kao lokalac, a ne samo preskakati od točke A do točke B. Zato smo odlučili da idemo javnim prijevozom. Kasnije ću točno usporediti što se više isplati (auto, Uber ili bus), ali već sad mogu reći da je ovo bila dobra odluka. Krenuli smo prema Valetti pa od tamo presjeli na autobus za Marsaxlokk. I naravno čim smo stigli, kiša. Ali već se zna nastavak. Dvije minute kasnije, sunce.
Sakrili smo se pod tendu male suvenirnice, a prodavačica nam je kroz smijeh objasnila kako je to na Malti potpuno normalno, pogotovo u proljeće. Prognoza ovdje ne znači puno. Može padati, ali isto tako može i stati prije nego što stigneš izvaditi kišobran. I stvarno, nakon par minuta kao da se ništa nije dogodilo.
Marsaxlokk je upravo ono što zamišljaš kad pomisliš na Maltu. Malo ribarsko selo, šarena luka i onaj spor ritam zbog kojeg zaboraviš koliko je sati. Najpoznatiji su po tradicionalnim brodicama, luzzu, koje su obojane u jarke boje i lagano se njišu u luci. Nude i kratke ture brodom za 10€, ali taj dan more nije bilo na našoj strani. Jak vjetar i valovi bili su dovoljan razlog da sve bude otkazano.
Zbog toga smo odustali i od Blue Grotto, jedne od najpoznatijih prirodnih atrakcija na otoku. Ako ideš prvi put, definitivno je vrijedi ubaciti u plan. Ja sam ju posjetio ranije i mogu potvrditi da ona nestvarna plava boja mora stvarno izgleda kao s filterom. Ali iskreno, ovaj put nam to nije ni falilo. Možda baš zato što nismo imali plan.
Popodne smo se vratili u Vallettu i proveli ga lagano, bez žurbe. Malo šetnje, malo upijanja atmosfere pa ručak u Mamavon.
Popeye Village: najveća greška koju sam prvi put napravio
Treći dan nas je konačno dočekao s onim vremenom kakvo očekuješ od Malte. Sunce, toplina i osjećaj da je to taj dan za istraživanje. I odlučili smo otići na mjesto koje sam prvi put potpuno svjesno preskočio. Jer sam bio uvjeren da je bezveze. Popeye Village. I mogu odmah reći da sam bio u krivu. Ne malo, nego skroz. Ovo je bez konkurencije najzabavnije mjesto koje sam posjetio na Malti.
Radi se o šarenom drvenom selu koje je izgrađeno kao filmski set za film Popeye, s Robin Williamsom u glavnoj ulozi. I ono što je najbolje, selo je i danas ostalo gotovo netaknuto, samo što je pretvoreno u potpuno interaktivno iskustvo. Ulaz je 15€, a unutra te čeka mali svijet za sebe. Svaka kuća je uređena, otvorena i možeš ući. Nije ono “gledaj izvana i slikaj”, nego “uđi i igraj se”. I to smo doslovno radili.
U jednom trenutku baka i ja igramo križić-kružić. Par minuta kasnije, čovječe ne ljuti se. Zatim bacamo wc papir u wc pa završimo na mini golfu. I sve to bez ikakvog osjećaja da si “odrastao” i da to ne bi trebao raditi. Tu je i malo kino, a na glavnoj ulici stalno se nešto događa. Predstave, animacije, interakcija s posjetiteljima. Možeš samo gledati, ali i sudjelovati ako želiš. A onda još dodaš pogled na more koje je doslovno tirkizno. Ljeti se ovdje može i kupati, i mogu zamisliti koliko je tada još bolji doživljaj. Ako ideš na Maltu i razmišljaš preskočiti ovo, nemoj. Ja sam tu grešku već napravio.
Poslijepodne smo se zaputili prema Valletti, do koje se iz Popeye Villagea može doći direktnim autobusnim linijama (41, 42 ili X300). Karta je 2€ i vožnja od oko sat vremena prođe brzo, pogotovo kad si još pod dojmom svega što si upravo doživio. Plan je bio otići na turu i posjetiti Three Cities, trio povijesnih gradova koji se nalaze nasuprot Vallette, preko Velike luke. Ali Malta je taj dan imala druge planove. More je bilo nemirno, valovi jaki, a luka djelomično poplavljena. Sve ture su bile otkazane. I znaš što? Prije bih se živcirao. Ovaj put, samo smo rekli “okej” i otišli na pizzu. Ručali smo u Sotto Pinsa Romana, sjeli, usporili i pustili da dan ide svojim tempom. Bez forsiranja. I opet je ispalo bolje nego da smo sve odradili po planu.
Gozo se ne propušta
Četvrti dan bio je rezerviran za nešto malo drugačije. Za avanturu. Odlučili smo otići na Gozo, manji, zeleniji i mirniji “brat” Malte. Mjesto koje sam već jednom posjetio, ali onako usputno. Trajekt, autobus, Victoria i nazad. Ovaj put htio sam ga stvarno doživjeti.
Zato smo uzeli džip turu koju sam rezervirao preko GetYourGuide aplikacije, cijena je bila 85€ po osobi, a uključeno je praktički sve:
- prijevoz od i do hotela
- brod s Malte na Gozo i nazad
- džip s vozačem (mala grupa, nas pet)
- ručak u obliku švedskog stola
Drugim riječima: samo sjedneš i prepustiš se. I to je možda i najbolji dio. Uz kod BRZIPUTOPIS5 imate i popust, a aplikaciju možete preuzeti ovdje.
Vožnja počinje čim se ukrcaš u džip. Nema klasičnog “turističkog obilaska” više izgleda kao da te netko vodi kroz otok koji stvarno poznaje. Prvo zaustavljanje, vidikovac s kojeg puca pogled na Comino i Maltu u daljini. Onaj tip pogleda gdje samo staneš i na trenutak ne kažeš ništa. Zatim spuštanje prema obali i pogled koji stvarno ostane u glavi, iznad Ramla Bay. Crvenkasti pijesak, kontrast s morem, i osjećaj da si negdje daleko, iako si praktički “iza ugla” Malte.
Sljedeća stanica bila je Victoria, glavni grad otoka, i posjet Citadelli. S vrha se vidi gotovo cijeli Gozo i tek tada shvatiš koliko je otok zapravo malen, ali i koliko je raznolik.
Nakon ručka, koji dođe kao bonus da malo predahneš. Nastavili smo prema Xlendi, malom obalnom mjestu. Ali Gozo ne staje tu. Slijedi Dwejra, jedno od najpoznatijih prirodnih područja na otoku pa zatim i Ta' Pinu Basilica, koja se uzdiže gotovo nestvarno usred krajolika. I za kraj nešto potpuno drugačije, Xwejni Salt Pans. Ravne kamene plohe uz more, oblikovane stoljećima, koje izgledaju kao da ih je netko nacrtao.
Svaka stanica drugačija, ali sve zajedno čini jednu cjelinu. Na povratku smo brodom prošli kroz Comino, mali, gotovo nenaseljeni otok između Malte i Goza. Tamo se nalazi i Blue Lagoon, jedna od najpoznatijih uvala na Mediteranu. I s razlogom. More je ovdje toliko čisto i tirkizno da izgleda nestvarno. Ono što vidiš na slikama, tako stvarno izgleda i uživo. Ljeti se ovdje može i kupati, a mogu zamisliti da je tada iskustvo još intenzivnije, ali i puno gužvovitije. Mi smo ga ovaj put samo kratko doživjeli s broda, ali već sam ga prošao ranije i mogu reći, zaista vrijedi. Ako moram izdvojiti jednu stvar s ovog putovanja koju bih preporučio svima to je Gozo. Jer tek tamo shvatiš da Malta nije samo Malta.
Isplati li se na Malti uzeti auto?
Ovo je pitanje koje sam si postavljao i prvi i drugi put. I nema jednog točnog odgovora, već preferencija i iskustva.
Prvi put na Malti nisam imao vozačku, pa sam bio “prisiljen” koristiti javni prijevoz. I obišao sam sve. Bez problema. Tada sam bio smješten u Valletti, što je najbolja baza ako planiraš koristiti bus jer od tamo kreće najviše linija i sve ti je nekako dostupno. Ovaj put je priča bila drugačija. Bio sam smješten dalje od Vallette i logično pitanje bilo je uzeti auto ili ne? Cijena najma bila je oko 25€ po danu, što na prvu ne zvuči puno. Ali kad sam malo stao i zbrojio stvari, shvatio sam da mi se to zapravo ne isplati. Malta je mala, udaljenosti su kratke (većinom do 30 km), i dnevna potrošnja za Uber bila bi mi praktički ista.
Plan je bio jasan, kombinirati Uber i biti bez brige. Ali već prvi dan, nakon vožnje do Mdina (oko 10€ po smjeru), shvatio sam da to jednostavno nije to. Nije stvar u novcu. Nekako izgubiš onaj osjećaj putovanja. Tko me zna, zna da gdje god idem pokušavam živjeti kao lokalac, a ne kao turist koji samo “checkira” lokacije. Volim osjetiti destinaciju, kako ljudi putuju, gdje idu, kako funkcionira svakodnevica. I zato smo se vratili na bus. I to je bila najbolja odluka.
Kako je zapravo koristiti javni prijevoz na Malti?
Jednostavno – funkcionira.
- karta: 2€ po vožnji
- direktne linije: 3€
- povezanost: jako dobra (pogotovo iz Vallette)
Ali ima par stvari koje trebaš znati (iz prve ruke):
- ako je gužva → postoji šansa da nećeš ući u bus
- ako nisi na početnoj stanici → moraš mahati da stane
- ako ne mahneš → vozač samo prođe
Nama se to dogodilo više puta. Jednom smo stajali na stanici kod hotela, nitko oko nas, bus dolazi i samo projuri. Nakon toga sam doslovno stao na rub ceste i mahao kao da zaustavljam taksi. Tek tada je stao. Malo kaotično, ali brzo se navikneš. Nekad i kasne.
Vožnja autom na Malti – da ili ne?
Realno stanje:
- vozi se lijevom stranom
- promet je kaotičan
- gužve su česte
Za tih 20-30 km dnevno, meni se nije dalo živcirati. Nije problem voziti lijevo, ja sam već vozio na Cipru, nego cijeli taj kaos u prometu.
Moj zaključak
Ako želiš komfor → uzmi auto ili koristi Uber.
Ako želiš doživljaj → idi busom.
Ja sam ovaj put kombinirao Uber i javni prijevoz i to mi je bio savršen balans. Ali da moram birati samo jedno? Bus. Bez razmišljanja. Jer nekad nije poanta doći najbrže. Nego doživjeti put.
Sve što trebaš znati prije putovanja na Maltu (iz prve ruke)
Prije nego što kreneš na Maltu, ima par stvari koje je dobro znati. Ne zato da planiraš svaki korak nego da te ništa ne iznenadi usput.
Dokumenti, novac i internet – najlakši dio putovanja
Malta je dio Europska unija i Schengen zone, što znači:
- nema granične kontrole ako dolaziš iz EU
- dovoljna ti je važeća osobna iskaznica
- nema roaminga (internet radi kao doma)
- valuta je euro
Drugim riječima putovanje bez komplikacija.
Vožnja, utičnice i male “zamke” koje zaboraviš
Iako je sve “europski”, postoje neke stvari koje te lako iznenade:
- vozi se lijevom stranom ceste
- utičnice su kao u UK (treba adapter)
Dobra vijest često u smještaju imaju rješenje, ali ako si kao ja i to zaboraviš svaki put, bolje ponesi.
Koliko je Malta zapravo velika?
Manja je od Brač. I to dosta govori. Ali ono što ne vidiš na karti je koliko je zapravo gusta i živa. U sezoni to znači samo jedno:
gužve. Pogotovo na mjestima poput Valletta, Mdina ili Comino.
Voda – može se piti, ali…
Voda iz pipe je pitka. Ali okus? Recimo samo da ćeš vrlo brzo početi kupovati flaširanu vodu. Razlog je desalinizacija. morska voda se pretvara u pitku, što je impresivno, ali ostavlja specifičan okus.
Vrijeme na Malti – ne vjeruj prognozi
Ako ideš u proljeće, pripremi se na sve. Doslovno. Sunce, kiša, vjetar… ponekad u razmaku od 10 minuta. To smo osjetili na vlastitoj koži. Pljusak pa sunce pa opet jak vjetar zbog kojeg tih 15 stupnjeva ne djeluje ni blizu toplom. Zanimljivo, prvi put sam bio u siječnju i bilo je toplije nego sada u ožujku. Čak sam se i kupao. Zaključak? Uvijek ponesi slojeve.
Jezik i ljudi – osjećaj kao doma
Na Malti su službeni jezici:
- engleski jezik
- malteški jezik
I dok ćeš s engleskim proći bez problema, često ti neće ni trebati. Vrlo lako ćeš u taksiju, restoranu ili kafiću naletjeti na nekoga iz regije. Onaj osjećaj kad odeš “negdje daleko”, a opet se osjećaš kao doma.
Malo o malteškom jeziku (jer je stvarno poseban)
Malteški jezik jedan je od najneobičnijih jezika u Europi. Ima korijene u arapskom, ali se piše latinicom. Kroz povijest je pokupio utjecaje talijanskog i engleskog, pa danas zvuči kao zanimljiva mješavina Mediterana i Bliskog istoka. I to je nešto što ćeš primijetiti gotovo odmah čak i na običnim natpisima.
Malta je jedna od onih destinacija gdje je sve jednostavno. Ali nikad dosadno. Jer taman kad pomisliš da si ju “shvatio” vrijeme se promijeni, planovi se promijene, i završiš negdje gdje nisi ni planirao. I upravo tu postaje najbolja.
Ostavljam i interaktivnu kartu sa svi označenim lokacijama:
Do iduće avanture,
Nikola 🩵
