Je li me Južna Koreja šokirala? Jest, ali uglavnom na najbolji mogući način.
Kada danas razmišljam o našem trotjednom putovanju, shvaćam da me Južna Koreja nije iznenadila samo tehnologijom, velikim gradovima i popularnom kulturom. Najviše su mi u sjećanju ostale svakodnevne stvari: pravila ponašanja u metrou, način na koji ljudi vode računa o javnom prostoru, zaštita od sunca, hrana i male situacije koje u tom trenutku možda djeluju neobično, ali ih poslije rado prepričavaš.
Nikola Brzak
Naravno, nije sve bilo savršeno i nije mi baš svaka navika bila bliska. Ali upravo zato obožavam putovanja. Natjeraju te da izađeš iz vlastitih navika i shvatiš da ono što ti smatraš normalnim nije nužno normalno i drugdje.
1. Ne smiješ ispuhati nos u javnom prijevozu
Jedna od prvih kulturnih razlika koja mi je zapela za uho, doslovno, odnosi se na ponašanje u javnom prijevozu. U Južnoj Koreji puhanje nosa pred drugima smatra se nepristojnim, posebno u javnom prijevozu. Međutim, ono što mi je bilo neobično jest da sam često čuo ljude kako uvlače šmrklje, pročišćavaju grlo i glasno se nakašljavaju.
I sad zamisli sljedeću situaciju. Vozimo se metroom u Busanu, prolaze minute, a gospođa koja sjedi u blizini neprestano šmrče i pročišćava grlo. I tako pola sata. U jednom trenutku više nisam mogao izdržati pa sam pitao svog suputnika: „Dobro, hoće li više ispuhati nos?”
Nije. Barem ja to nisam dočekao.
Meni je to bilo posebno neobično jer bih u Hrvatskoj očekivao da netko tko ima potrebu toliko često šmrkati jednostavno izvadi maramicu i riješi problem. U Koreji sam, međutim, stekao dojam da je takvo ponašanje u javnosti prihvatljivije od glasnog puhanja nosa.
2. U javnom prijevozu nema pričanja na mobitel
Sigurno si barem jednom čuo nečiji telefonski razgovor, TikTok koji se gleda bez slušalica ili grupu ljudi koja razgovara kao da je u dnevnom boravku.
U Južnoj Koreji takvo ponašanje može privući neželjenu pozornost. U metrou i autobusima očekuje se da budeš obziran prema drugim putnicima: telefonske razgovore treba izbjegavati, a videa i glazbu slušati sa slušalicama. Čak se i razgovor sa suputnikom uglavnom vodi tišim glasom.
Nama se dogodila situacija koja to savršeno ilustrira. U autobus je ušla turistkinja koja je glasno razgovarala na mobitel. U jednom se trenutku vozač okrenuo prema njoj i jasno joj gestikulirao da bude tiho.
To je jedna od onih sitnica zbog kojih vrlo brzo shvatiš da si u drugoj kulturi. Nije dovoljno samo znati kamo ideš i kako funkcionira javni prijevoz, dobro je znati i kakvo se ponašanje ondje očekuje.
3. Mjesta za trudnice i starije putnike ostaju prazna, čak i kada je metro pun
Ovo je jedna od stvari koje su me najviše impresionirale.
U korejskom javnom prijevozu mjesta s prednošću jasno su označena, a sjedala za trudnice često su ružičasta. Postoje i posebna mjesta za starije osobe te druge putnike kojima je potrebna prednost. Takva sjedala nisu samo ukras niti oznaka koju svi ignoriraju.
Tijekom našeg putovanja više smo puta vidjeli dupkom pun metro ili autobus, a mjesta namijenjena trudnicama i starijim osobama ostajala su prazna. Čak ni turisti, koliko smo primijetili, nisu olako sjedali na njih.
Sjećam se samo jedne situacije koja je bila malo drukčija. U Busanu smo se vozili nakon nekog noćnog trkačkog događaja. Metro je bio pun, a jedan je trkač sjeo na mjesto namijenjeno starijim putnicima. Nitko mu ništa nije prigovorio. Možda zato što je bilo očito da se upravo vratio s utrke i da mu je trebalo malo odmora. U svakom slučaju, to mi je ostalo u sjećanju kao rijetka iznimka od pravila koje su svi ostali uglavnom poštovali.
Naravno, ne možemo iz nekoliko vožnji zaključiti da baš nitko nikada ne sjeda na takva mjesta. Ali razina poštovanja koju smo vidjeli bila je impresivna. I podsjetila me da poštovanje prema drugima ne mora ovisiti o tome hoće li te netko upozoriti.
4. Metro je nevjerojatno čist, a čisti se i dok je u prometu
Javni prijevoz u Južnoj Koreji nije me impresionirao samo organizacijom nego i čistoćom.
Metroi su djelovali vrlo uredno, a primijetili smo i radnike koji čiste tijekom redovnog prometovanja. Nije to značilo da je svaki vagon u svakom trenutku savršen, ali opći dojam bio je da se o prostoru koji svakodnevno koristi ogroman broj ljudi ozbiljno vodi računa.
To je posebno zanimljivo kada uzmeš u obzir koliko su korejski gradovi prometni i koliko ljudi svakodnevno prolazi kroz stanice.
5. Nema švercanja
U nekim sustavima javnog prijevoza navikli smo na rampe s preprekama koje se otvaraju tek nakon što prislonimo kartu. U Južnoj Koreji naišli smo i na prolaze koji nisu imali klasične okretnice ili fizičke pregrade kakve očekujemo.
Drugim riječima, na nekim mjestima fizički bi bilo moguće jednostavno proći bez validacije karte. Ali ljudi su svejedno uredno koristili svoje prijevozne kartice.
Moj je dojam da se ondje poštovanje pravila ne svodi samo na pitanje hoće li te netko uhvatiti. Važno je i kako tvoje ponašanje izgleda drugima te ostavljaš li dojam osobe koja ne poštuje zajednička pravila.
6. Kamere su posvuda, kazna stiže odmah
Tijekom boravka u Južnoj Koreji primijetio sam kamere na brojnim javnim mjestima. Nije mi dugo trebalo da se zapitam koliko se ondje zapravo nadzire svakodnevni život.
Zato sam nailazio i na tvrdnje da ćeš, ako prijeđeš cestu na crveno, vrlo lako dobiti kaznu jer te kamera snima. Takve priče često se pojavljuju na društvenim mrežama, ali osobno nisam doživio takvu situaciju niti imam potvrdu da svaka kamera automatski bilježi prekršaje pješaka.
Ipak, savjetujem ti da poštuješ prometna pravila, pričekaš zeleno svjetlo i ne prelaziš cestu na mjestima na kojima to nije dopušteno. To je prije svega pitanje sigurnosti, neovisno o tome postoji li kamera.
Još jedna zanimljivost koju sam primijetio jesu pješački prijelazi na kojima su strane za kretanje pješaka označene tako da se ljudi mogu organizirano mimoilaziti. U prometu se općenito činilo da se pravila shvaćaju ozbiljno, a trubljenje automobilima nije mi bilo toliko često kao u nekim drugim zemljama.
S druge strane, taksiji su me znali iznenaditi: vidio sam ih kako se zaustavljaju čak i na pješačkom prijelazu. Dakle, ni ondje nije baš sve savršeno.
7. Usred ljeta na raskrižjima možeš pronaći suncobrane
Na pojedinim raskrižjima i pješačkim prijelazima u Južnoj Koreji postavljeni su veliki suncobrani koji pješacima pružaju hlad dok čekaju zeleno svjetlo. Tijekom ljetnih vrućina to je posebno korisno, osobito ako moraš čekati par minuta na izravnom suncu.
Navikli smo da se o prometnoj infrastrukturi razmišlja prvenstveno kroz automobile, semafore i sigurnost. Ovdje sam vidio i vrlo jednostavan način da se čekanje na prijelazu učini podnošljivijim.
I da, kada usred ljeta hodaš gradom, takav detalj odjednom postane puno važniji nego što ti se na prvi pogled čini.
8.Korejci se "boje" sunca
Ako postoji nešto što ćeš tijekom ljeta u Južnoj Koreji brzo primijetiti, to je koliko se ljudi trude zaštititi od sunca.
Neki nose duge rukave i duge hlače čak i kada je jako vruće, a postoje i posebni komadi odjeće izrađeni od materijala koji pomažu u zaštiti od UV zračenja i osmišljeni su tako da budu ugodniji za nošenje po vrućini. Tu su i "suncobrani", odnosno kišobrani namijenjeni zaštiti od sunca. Takvi se proizvodi razlikuju od običnih kišobrana jer su dizajnirani za blokiranje UV zraka. Pod njima može biti ugodnije stajati na suncu, prvenstveno zato što pružaju hlad.
Primijetio sam i koliko je raširena upotreba kreme sa zaštitnim faktorom. Neki ostavljaju bijeli trag na licu pa sam često viđao ljude čije je lice skroz bijelo.
Kod nas se ponekad dogodi da netko nakon nanošenja kreme ostane bijel po licu pa se pokušava što bolje razmazati kako se tragovi ne bi vidjeli. U Koreji sam imao dojam da dio ljudi ne pridaje toliku važnost tome hoće li krema ostaviti vidljiv trag.
Zaštita od sunca ondje je povezana i s njegom kože te estetskim idealima u kojima se često cijene svijetao i ujednačen ten te mladolik izgled.
9. Kanti za smeće gotovo da nema, ali gradovi su iznimno uredni
Ovo mi je jedna od najzanimljivijih kontradikcija u Južnoj Koreji.
Navikneš se da u gradovima tražiš kantu za smeće, a onda shvatiš da ih na nekim lokacijama ima vrlo malo. Ipak, ulice su često vrlo uredne.
Što onda napraviti s praznom bocom, omotom ili maramicom? Ponekad ćeš smeće jednostavno morati nositi sa sobom dok ne pronađeš odgovarajuće mjesto za odlaganje.
Posebno bih te upozorio na convenience storeove, odnosno male trgovine koje su ondje praktički na svakom koraku. Nemoj pretpostaviti da u njima možeš ostaviti bilo kakav otpad koji si donio izvana. Na nekim kantama postoje izričite oznake da se ne smije bacati smeće doneseno iz drugih mjesta.
Moj savjet: ako ne pronađeš kantu, spremi otpad u torbu i pričekaj dok ne naiđeš na odgovarajuće mjesto. To što je kanti malo nije razlog da smeće završi na ulici.
10. Pametni WC
Priznajem, ovo mi je jedna od najdražih anegdota s putovanja.
Javni toaleti koje smo koristili su bili izuzetno uredni, bez obzira nalazio se u parku ili nekom pothodniku. Nismo, međutim, često nailazili na pametne WC školjke u javnim prostorima pa nam je posebno iskustvo bio pametni WC u hotelu u Busanu.
Kada smo prvi put naišli na njega, nije nam bilo baš jasno kako sve funkcionira. Imao je razne gumbe, opcije i funkcije, a mi smo na kraju morali pitati osoblje na recepciji da nam objasni kako se koristi. Najzanimljiviji trenutak dogodio se kada sam obavio malu nuždu stojeći, a WC školjka nakon toga nije reagirala onako kako sam očekivao. Voda se nije pustila automatski pa sam se zapitao jesam li nešto pokvario ili jednostavno nisam shvatio kako pametan WC funkcionira. Ispostavilo se da je školjka imala sustav koji je reagirao na sjedenje, odnosno senzor povezan s daskom. Kada smo napokon shvatili kako koristi, cijela situacija postala je prilično smiješna.
Ne znači to da svi Korejci obavljaju nuždu sjedeći niti da sve pametne WC školjke rade na isti način. Jednostavno smo naišli na model s funkcijama koje nismo poznavali.
Takve školjke mogu imati automatsko ispiranje, funkciju pranja, sušenje i druge mogućnosti, ovisno o modelu. Zvuči vrlo napredno, ali meni je iskustvo pokazalo da napredna tehnologija nije uvijek praktična ako ne znaš kako se njome koristiti. A što se mene tiče i dalje mi je naš europski bide sasvim dobro rješenje. Kod njega barem znam što očekivati. I da, vidio sam da je pametni WC ukopčan u struju pa mi je pala na pamet još jedna stvar: što se događa kada nestane struje?
U hotelu smo imali još jednu zanimljivu stvar koju nisam nikad u životu vidio i mislio sam da je frižider.
11. Korejci poznaju Hrvatsku, ali ne po Modriću
Kada putuješ svijetom i kažeš da si iz Hrvatske, često već znaš što slijedi. Nogomet i Luka Modrić.
Zato mi je bilo posebno zanimljivo što su Hrvatsku u Južnoj Koreji neki ljudi prepoznali po sasvim drugoj stvari, Cro Cupu Mirku Filipoviću.
Naravno, bilo je i onih koji su Hrvatsku povezivali s prekrasnim morem, što me nije iznenadilo. Ipak, zanimljivo je otkriti da ljudi u zemlji udaljenoj tisućama kilometara znaju za Hrvatsku i imaju određenu sliku o njoj, čak i ako nije riječ o nogometu.
Još jedna praktična stvar za putnike jest da je T’way Air imao sezonsku izravnu liniju između Zagreba i Seula.
12. Muškarci moraju odslužiti vojni rok – čak ni BTS nije iznimka
Ako pratiš K-pop, znaš koliko su članovi grupe BTS popularni diljem svijeta. Zato je mnogima izvan Koreje zanimljivo saznati da ni najveća slava ne znači automatsko oslobođenje od obveznog vojnog roka.
U Južnoj Koreji vojna je služba obvezna za većinu vojno sposobnih muškaraca, uz zakonom predviđene iznimke i posebne oblike služenja. Članovi BTS-a također su odslužili vojnu službu.
13. Ulična hrana iznimno je dostupna, a za neke štandove trebat će ti gotovina
Ako voliš isprobavati lokalnu hranu, Južna Koreja pravi je raj za takva iskustva.
Na tržnicama i štandovima možeš pronaći razne vrste ulične hrane, a tijekom našeg putovanja mnoge su porcije stajale otprilike dva do pet eura. Naravno, cijene ovise o lokaciji, jelu i veličini porcije, ali ulična hrana bila nam je odličan način da isprobamo više različitih stvari bez velikog troška.
Jedan praktičan savjet: imaj nešto gotovine uz sebe. Neće ti trebati baš svugdje jer se u Koreji vrlo često plaća karticama, ali neki štandovi i manji prodavači mogu preferirati gotovinu.
14. Hrana u restoranima je vrlo povoljna
Prije putovanja često sam čitao da je Južna Koreja prilično povoljna kada je riječ o hrani. Naše iskustvo uglavnom je bilo pozitivno: pronašli smo brojne restorane u kojima smo mogli dobro jesti bez velikog troška.
Ponegdje smo nailazili na jednostavna jela po cijenama od svega nekoliko eura, a čak su i obroci na aerodromu bili povoljniji nego što sam očekivao. Ipak, cijene jako ovise o tome što naručuješ, gdje jedeš i radi li se o jednostavnom lokalnom restoranu ili poznatom mjestu.
Jedino što mi se činilo osjetno skupljim u odnosu na neka druga jela bila je pržena piletina, osobito kada naručuješ veće porcije ili jedeš u popularnim lokalima. E da, voda u restoranima je potpuno besplatna.
15. Za doručak se jednu nudle
Ako si naviknuo dan započeti pecivom, kroasanom, jajima ili nekim slatkim doručkom, u Južnoj Koreji možda ćeš morati malo promijeniti očekivanja.
Tradicionalni korejski obroci često se temelje na riži, juhi, povrću i raznim prilozima, a hrana koja se jede ujutro ne mora se bitno razlikovati od one koju bi netko jeo za ručak ili večeru. To ne znači da se ondje ne može pronaći zapadnjački doručak. Kafići, pekarnice i mjesta koja nude brunch sve su dostupniji, posebno u većim gradovima.
Primijetio sam i koliko su popularna mjesta za kavu. Kafića ima mnogo, a ponuda je često impresivna. No kada je riječ o desertima, imao sam osjećaj da su mnoge slastice drukčije od onih na koje smo navikli na Zapadu. Korejski deserti često nisu toliko slatki, a jedan od sastojaka na koji ćeš često naići jest pasta od crvenog graha. Ako si naviknuo na kolače pune čokolade, karamele i šećera, neki će ti deserti možda djelovati bezukusno ili nedovoljno slatko.
Meni je posebno zanimljiv bio korejski ulični desert hotteok, koji se može pronaći s različitim punjenjima i dodacima. Klasična verzija mi je bila odlična, dok su mi zapadnjačke kombinacije s Nutellom ili Oreom bile bliže onome na što sam navikao.
A ako voliš nudle, pripremi se na to da ćeš ih jesti često. Preporučujem da isprobaš i tople i hladne verzije jer su potpuno različito iskustvo, a restorani koji ih nude mogu se pronaći na mnogo lokacija.
Bonus: naručivanje u restoranu ponekad je mala pustolovina
U mnogim restoranima hrana se naručuje preko tableta na stolu. To je praktično, ali može biti izazovno ako je sučelje uglavnom na korejskom jeziku, a često i uz mogućnost prijevoda na engleski se nazivi jela ne prevedu.
Na kraju se često nađeš u situaciji da gledaš fotografije jela i pokušavaš zaključiti što je zapravo na njima. A kada su ti neka jela vizualno slična, izbor postaje još teži.
Tu nam je dobro došla aplikacija Papago za prijevod, a koristan može biti i ChatGPT.
A ima još jedna stvar, boce vode u dućanu nemaju etiketu. O čemu je riječ? Pogledaj u videu!
Južna Koreja ostavila mi je toliko dobar dojam da joj se već sada želim vratiti. A ako i ti planiraš putovanje, na blogu Brzi putopis pronaći ćeš moje detaljne vodiče za Seul, Busan, Gyeongju i Jeju, kao i kompletan plan putovanja kroz Južnu Koreju s praktičnim savjetima, prijevozom i troškovima.
Nikola Brzak
Ako imaš pitanje o Južnoj Koreji, slobodno mi se javi. Nakon tri tjedna putovanja imam još mnogo iskustava i savjeta koje rado dijelim.
Nikola 🩵
