Kompletan vodič kroz Dolomite s itinerarom, interaktivnom kartom, troškovima, smještajem, parkingom, žičarama, planinarskim rutama i iskustvima iz šest dana putovanja.
Dolomiti su jedna od onih destinacija koje je teško dočarati fotografijama. Impozantni vrhovi, zelene doline, planinska jezera, beskrajne panorame i mala mjesta razbacana između planina čine ovaj dio sjeverne Italije jednom od najljepših destinacija koje sam dosad posjetio. A kada tome dodaš žičare, planinske staze i domove, dobru hranu i činjenicu da u jednom danu možeš prijeći iz Italije u područje u kojem se jednako govori njemački i talijanski, jasno je zašto se Dolomitima ljudi stalno vraćaju.
Ovog puta sam ih odlučio upoznati na malo drugačiji način. U šest dana putovanja nas osmero obišlo je devet lokacija:
📍 Lago di Carezza
📍 Seceda
📍 Ortisei
📍 Santa Maddalena
📍 Lago di Braies
📍 Sassolungo
📍 Lago di Caldaro
📍 Bolzano
📍 Rastenbachklamm
Jedan dan hodali smo samo nekoliko kilometara, a drugi čak 17 kilometara kroz planine. Vozili smo se žičarama, kupali u alpskom jezeru, jeli gulaš i štrudlu u planinarskim domovima, tzv. rifugio, pokušavali uhvatiti zadnju žičaru, tražili parkinge i čak jednom promašili izlaz s autoceste što nas je na kraju dovelo do jednog od najljepših iznenađenja cijelog putovanja.
U ovom vodiču pronaći ćeš informacije:
Kako organizirati putovanje u Dolomite?
Kako izgleda naš kompletan itinerar za šest dana u Dolomitima?
Gdje je najbolje biti smješten?
Kako koristiti javni prijevoz u Južnom Tirolu?
Gdje parkirati i koliko košta parking na najpopularnijim lokacijama?
Koliko koštaju žičare i kako odabrati odgovarajuću kartu?
Koliko je zapravo zahtjevno planinarenje u Dolomitima?
Što ponijeti na planinarenje i kako se obući?
Kako izgleda posjet Secedi, Sassolungu, Santa Maddaleni i Lago di Carezzi?
Što vidjeti u Bolzanu?
Kako organizirati posjet Lago di Braiesu i koliko koštaju parking, shuttle i čamac?
Koje su nas lokacije najviše oduševile, a koje nisu ispunile očekivanja?
Ako tražiš samo konkretan plan putovanja „na dlanu”, pripremio sam i poseban plan putovanja za Dolomite.
Nikola Brzak
Naša karta Dolomita
Prije nego krenemo po danima, ovdje bih ti preporučio da otvoriš interaktivnu kartu na kojoj sam označio lokacije koje smo posjetili, parkinge i ostale važne točke koje smo koristili tijekom putovanja.
Gdje smo bili smješteni?
Cornaiano – naša baza kod Bolzana
Za bazu smo odabrali Cornaiano, malo mjesto nedaleko Bolzana. Spavali smo u obiteljskom smještaju Fasslhof, koji smo rezervirali preko Bookinga.
Nas osmero bilo je raspoređeno u dva apartmana. Svaki apartman imao je dvije spavaće sobe s bračnim krevetima, veliku kupaonicu, kuhinju s blagovaonicom i dnevnim boravkom te dvije terase. Imali smo i parking, a jedan od apartmana na prvom katu imao je čak i saunu u jednoj od spavaćih soba. Ručnike i posteljinu dobili smo u smještaju, dok smo toaletni papir i sredstva za pranje posuđa morali sami kupiti. Kuhinju nismo baš koristili za ono čemu je namijenjena. Uglavnom smo radili sendviče i bili po restoranima i planinarskim domovima.
Ono što mi se posebno svidjelo kod ovog smještaja bila je atmosfera. Vlasnici žive tamo i imaju vlastite voćnjake, proizvode vino i džemove, a u malom podrumu drže svoje proizvode koje gosti mogu uzeti po principu povjerenja. Uzmeš što želiš, zapišeš što si uzeo i kasnije platiš vlasniku.
Tu su bili i ping-pong stol, malo nogometno igralište, svinje, zečevi, voćnjaci i prekrasan pogled na okolna brda. A iz smještaja smo gotovo svaku večer imali odličan pogled na zalazak sunca, dok su jutra znala početi s jednako lijepim izlascima.
Za 6 noćenja platili smo oko 210 € po osobi. Za ono što smo dobili, meni je to bilo stvarno dobro.
U samom Cornaianu imaš i Spar, pekarnicu Plazotta i nekoliko mjesta za pojesti nešto. Mi smo dva puta završili u Gasthofu Wastl. Gulaš je bio odličan, ali najveće iznenađenje bila je štrudla od jabuka, najbolja od svih koje sam pojeo na ovom putovanju.
Kako smo putovali do Dolomita?
Do Dolomita smo krenuli iz Zagreba kombijem. Prvi dan praktički je bio rezerviran za vožnju. U Sloveniji ideš autocestom i treba ti slovenska vinjeta. Nakon ulaska u Italiju više nema vinjete, nego se talijanske autoceste plaćaju na naplatnim kućicama. Kod ulaska uzmeš karticu odnosno tiket, a na izlazu ga ubaciš u automat i platiš karticom ili gotovinom. Kartica se na izlazu ubacuje u isti otvor u koji ide ulazni tiket.
Jedna stvar koju bih zapamtio ako prvi put voziš po Italiji. Pripazi na oznake i slovo "T" koje označava ono što je kod nas ENC.
Posjećena regija, parking i javni prijevoz
Mi smo bili smješteni u Južnom Tirolu, području u kojem se jako osjeti spoj talijanske i austrijske kulture. Njemački i talijanski jezik ovdje žive jedan uz drugi, a isto se vidi i u gastronomiji, arhitekturi i svakodnevnom životu.
Jedna korisna stvar koju smo saznali od domaćina jest da određeni smještaji surađuju s lokalnom turističkom organizacijom pa gosti mogu dobiti QR kod za korištenje javnog prijevoza. Što može biti jako korisno jer autobusima možeš doći do brojnih mjesta bez da cijelo vrijeme koristiš automobil. Kod pojedinih autobusnih stanica postoje i besplatni parkinzi pa možeš ostaviti automobil ili kombi i nastaviti javnim prijevozom.
Mi smo koristili vlastiti kombi, ali ako ne želiš voziti po cijeloj regiji, svakako se raspitaj kod svog smještaja postoji li ta mogućnost.
Parking je posebna priča.
Na nekim mjestima parking je besplatan, ali vremenski ograničen. Tada koristiš parking disk odnosno „sat” na kojem označiš vrijeme dolaska. Primjerice, ako dođeš u 17 sati i postaviš sat na 17:00, imaš sat vremena. Nakon toga moraš ponovno do automobila i pomaknuti vrijeme. Mi smo svoj parking disk kupili u jednoj trgovini u Val Gardeni. Na popularnim lokacijama i kod žičara parking se plaća na automatima.
Koliko je teško planinariti u Dolomitima?
Ne moraš biti planinar da bi uživao u Dolomitima.
Mi smo jedan dan napravili 17 kilometara i hodali 6,5 sati. Ali ne moraš napraviti ni približno toliko. Velik dio Dolomita možeš istražiti tako da se dovezeš do žičare, popneš se na oko 2.000 metara nadmorske visine i onda biraš koliko želiš hodati. Neke rute mogu biti svega nekoliko kilometara, a ako želiš ozbiljniji izazov, možeš cijeli dan provesti na stazi.
Ja se za ovo putovanje nisam posebno fizički pripremao. Općenito dosta hodam kada putujem, ali ako inače radiš uredski posao i većinu dana provodiš sjedeći, ipak bih prije ovakvog putovanja malo više hodao. Ne zbog toga da bi morao postati planinar, nego čisto da te nakon prvog dana ne bole noge toliko da ostatak putovanja provedeš u bolovima ili smještaju.
I još nešto... udobna obuća je obavezna.
Vrijeme u Dolomitima
Vrijeme se u planinama može promijeniti jako brzo. Nama je većinu putovanja vrijeme bilo odlično, ali smo vidjeli koliko se situacija može promijeniti kada si na većoj nadmorskoj visini.
Ujutro može biti hladno, tijekom dana na suncu vrlo toplo, a čim se nađeš u sjeni ili zapuše vjetar, temperatura ponovno osjetno padne. Zato bih uvijek išao na slojevito odijevanje. Bolje je imati laganu jaknu ili vestu koju možeš skinuti nego cijeli dan hodati u nečemu u čemu ti je prevruće ili doći na vrh i shvatiti da ti je hladno.
Naših šest dana u Dolomitima
DAN 0: Zagreb → Cornaiano
Prvi dan nije imao neku veliku turističku atrakciju. Imao je kombi.
Krenuli smo iz Zagreba prema Sloveniji, nastavili prema Italiji i nakon nekoliko sati stigli u našu bazu u Cornaianu. Dan je prošao uglavnom u vožnji, uz obavezno zaustavljanje na pizzi. Nakon dolaska smjestili smo se u Fasslhofu i istražili naše malo mjesto i večerali u Gasthof Wastl.
DAN 1: Seceda i Val Gardena
Prvi pravi dan u Dolomitima bio je rezerviran za Secedu.
Parkirali smo kod žičare Col Raiser. Cjelodnevni parking platili smo 10 €. Od tamo smo žičarom otišli prema početku naše rute (cijena povratne karte 34 €).
Cijela ruta bila je duga oko 12 kilometara, a za obilazak nam je trebalo oko 5 i pol sati.
Odmah kod gornje stanice Col Raisera nalazi se planinska kuća Almhotel Col Raiser. Nakon toga nastavili smo prema Baita Daniel Hütte, gdje smo napravili pauzu. Cijene u rifugijima nisu baš male, ali nisu ni nešto što će te potpuno šokirati. Kava je bila oko 4–5 €, čaj slično, pivo oko 7–8 €, a za hranu računaj okvirno 20–30 €.
A onda smo nastavili prema Secedi. Usput smo naišli na alpake. Neću lagati, meni su bile jedan od highlighta dana. Na vrhu se nalazi i Secceda Trail, panoramski dio za koji smo platili oko 5 €. Ulaznica se može platiti karticom, a kroz mali ograđeni dio prolaziš preko turniketa. Nije riječ o nekoj ogromnoj ruti, svega par stotina metara, ali dobiješ još bolje poglede i, barem nama, činilo se da je taj dio nešto manje opterećen ljudima.
Na povratku smo naišli i na magarce. Plan je bio još negdje pojesti, ali onda smo shvatili jednu važnu stvar o planinarskim domovima.
Restoran često ne radi cijeli dan.
Neki rade, primjerice, od 12 do 16 sati pa zatvore kako bi pripremili večeru. Neki ponovno otvaraju oko 18:30 ili 19 sati, dok drugi rade kontinuirano, ali kraće. Zato uvijek provjeri radno vrijeme. Nama je to ovaj dan bilo posebno važno jer se žičara zatvarala u 17 sati.
Na kraju smo se morali vratiti prema žičari i spustiti se u Val Gardenu. Tamo smo završili u Alpenhotel Plazi. Pizza je bila oko 15 €, ostala jela oko 25 €. Pizza mi iskreno nije ostavila neki poseban dojam, ali nakon cijelog dana hodanja ionako ti sve dobro dođe.
DAN 2: Rastenbachklamm, Lago di Caldaro i Bolzano
Ovaj dan smo zapravo zamijenili s prvotnim planom.
Prognoza je najavljivala kišu pa smo odlučili teži dan ostaviti za sljedeći, a ovaj napraviti nešto laganije. I pokazalo se kao dobra odluka.
Prva stanica bila je klanac, Rastenbachklamm. Ulaz je bio besplatan, kao i parking, a cijela ruta koju smo prošli imala je oko 3 kilometra. Najljepši dio bili su slapovi i pogled prema Lago di Caldaru.
A onda smo se spustili do samog jezera. Tu sam napokon ostvario jednu malu želju koju sam imao prije putovanja, okupati se u alpskom jezeru. Voda je bila oko 25°C. Iznajmio sam pedalinu na sat vremena za 15 € i otišao na jezero.
Pedalina, sunce, planine oko tebe i činjenica da se kupaš u alpskom jezeru. Meni je ovo bio jedan od najdražih trenutaka cijelog putovanja. Išli smo na Strandbad Klughammer, gdje se nalazi i hotel i restoran. Cijene su mi bile sasvim normalne za turističko mjesto. No plaće se ulaz na plažu, 7 €, a kasnije tijekom dana bio je jeftiniji. Ako iznajmiš pedalinu, za samo iznajmljivanje nije potrebno dodatno plaćati ulaz na plažu, ali ako želiš koristiti plažu i ostati na njoj, ulaz se plaća.
Nakon jezera ostalo nam je vremena pa smo odlučili otići do Bolzana. Ako želiš samo prošetati centrom i vidjeti osnovne znamenitosti, otprilike sat vremena može biti dovoljno. Ako želiš sjesti na ručak, popiti kavu, pojesti sladoled i malo usporiti, računaj na 3 sata.
U Bolzanu vrijedi posjetiti:
- Piazza del Municipio i gradsku vijećnicu
- Piazza Walther
- Duomo di Santa Maria Assunta
- Monumento alla Vittoria
- prošetati Via Museo ulicom
Posebno mi je bio simpatičan Parco Alcide Berlofa, zeleno mjesto u gradu gdje se možeš malo maknuti od gradske gužve.
Za pizzu smo otišli u Pizzeriju Matté koja isto ima dvokratno radno vrijeme. Tipično za Italiju. Napoletana pizza bila je odlična, oko 15 €. A nakon toga smo završili u Gelateriji Portogallo, na preeefinom sladoledu, a 2 kuglice bile su 4 €.
Za kraj dana otišli smo do Firmiana, odnosno Messner Mountain Museuma. Ulaznica je bila 15 €, a za obilazak bih računao barem dva sata. Muzej je ogroman i sastoji se od različitih prostora, prolaza i labirintskih dijelova. Ako voliš planine, povijest planinarstva i muzeje, vjerujem da će ti biti zanimljiv. Ako nisi posebno zainteresiran za tu tematiku, ja bih ga na vlastitom putovanju vjerojatno preskočio.
Meni pogled na Bolzano s te lokacije također nije bio toliko spektakularan koliko sam očekivao. Ali to je upravo ono što je dobro kod ovakvog putovanja. Ne mora se svaka lokacija svidjeti svima.
DAN 3: Sassolungo i dan kada sam se pitao što mi je ovo trebalo
Ako je jedan dan bio fizički najzahtjevniji, onda je to bio ovaj.
17 kilometara.
6,5 sati hodanja.
I da odmah razjasnim, ne moraš Sassolungo obići na način na koji smo mi.
Postoje žičare i kraće rute, a čak smo i mi kombinirali dvije žičare kako bismo se popeli na veću nadmorsku visinu i sačuvali energiju za samu rutu.
Žičare: 45 Plz Seteur 18€ i 50 Gran Paradiso 16€ - obje cijene su za povratne karte
Parking kod prve žičare platili smo oko 20 € za cijeli dan.
Ovdje smo napravili grešku koju bih danas izbjegao. Na početku smo kupili samo kartu za prvu žičaru, a tek kasnije shvatili da se druga može platiti samo gotovinom. Morali smo improvizirati s gotovinom.
Zato: ako znaš da ćeš koristiti više žičara, odmah na početku kupi kombiniranu kartu.
Postoji i treća mogućnost kojom možeš otići još dalje prema Sassolungu, poznata lijes žičara, ali mi je nismo koristili jer smo odlučili napraviti našu kružnu rutu.
I onda je krenulo. Prvih nekoliko sati još si pun energije. Onda počneš razmišljati: „Zašto mi je ovo trebalo?” Pa nakon još nekog vremena: „Dobro, gdje je kraj?” Mislim da sam se barem 25 puta zapitao što mi je ovo trebalo. Ali kada na kraju dođeš do cilja, osjećaj je nevjerojatan.
Usput smo vidjeli i mali ostatak ledenjaka. Na tom dijelu bilo je osjetno hladnije i vjetrovitije. A onda, naravno, krave. Ako si u Dolomitima i ne vidiš kravu, nešto nije u redu s tim danom. Zvona oko vrata krava postala su mi nekako simbol cijelog putovanja.
Nakon šest i pol sati napokon smo završili s rutom. I onda je došla nagrada. U Val Gardeni smo otišli u restoran Europa. Tamo sam prvi put probao tradicionalnu južnotirolsku juhu od sijena serviranu u seljačkom kruhu. Zvuči čudno, ali bila je odlična. A onda sam naručio gulaš od divljači s umakom od brusnica. Jedno od najboljih jela koje sam jeo tijekom cijelog putovanja. Oba jela koštala su me oko 35€.
DAN 4: Santa Maddalena i pogled koji izgleda kao ulje na platnu
Nakon najtežeg dana došao je puno opušteniji. Santa Maddalena.
Parkirali smo na Parkplatz Filler, gdje smo cjelodnevni parking platili 10 €.
Ako ne želiš raditi veliku rutu, možeš praktički samo posjetiti crkvu i popeti se malo više do panoramskog pogleda. Mi smo ipak napravili dužu kružnu rutu od oko 12 kilometara. Nije bila posebno zahtjevna i imala je puno manje uspona nego prethodni dan. I upravo zbog toga mi je ovo bio jedan od najljepših dana. Nakon 17 kilometara oko Sassolunga, ovaj dan je bio gotovo meditacij. Zelenilo. Plavo nebo. Planine. I Sassolungo koji nas je pratio u daljini. Bilo mi je posebno zanimljivo gledati ga iz potpuno druge perspektive nakon što smo ga dan ranije cijelog obilazili.
Sve je izgledalo toliko nestvarno da sam fotografiju poslao baki i napisao joj da imam osjećaj kao da me netko zalijepio na green screen. Trava je bila toliko zelena, a nebo toliko plavo da je cijeli krajolik izgledao kao ulje na platnu.
Na kraju rute sjeli smo u restoran Fines. Ja sam, naravno, završio na tiramisuu. Kasnije smo se vratili u smještaj i ponovno otišli u Hotel Gasthof Wastl na gulaš i štrudlu od jabuka, oboje me koštalo oko 20 €.
DAN 5: Lago di Carezza i slučajni dragulj
Ovaj dan počeo je na Lago di Carezzi.
I mislim da je to možda bilo najljepše jezero koje sam vidio tijekom cijelog putovanja. Neću reći da je objektivno najljepše jer Dolomiti imaju ogroman broj jezera i svatko će imati svog favorita. Lago di Braies je najpoznatiji, Lago di Sorapis je također nevjerojatan, ali Carezza me stvarno iznenadila.
Samo jezero nije ogromno. Osnovni krug oko jezera ima oko 1,5 kilometara i možeš ga obići za otprilike pola sata laganom šetnjom. Mi smo, naravno, odlučili napraviti dužu rutu od oko 10 kilometara koja je većinom prolazila kroz šumu. Nije bila pretjerano zahtjevna.
Jezero je imalo onu nestvarnu boju zbog koje zastaneš i pitaš se je li fotografija obrađena. Ono što sam primijetio jest da se činilo kao da postoje dva povezana dijela jezera, pri čemu je manji dio tijekom ljeta bio praktički isušen zbog suše.
Parking kod jezera platili smo 13 €.
Nekoliko minuta dalje nalazi se mjesto Carezza do kojeg smo otišli kombijem kako bismo otišli na ručak u planinu. Parking smo podno žičare Paolina platili 6 €, a istoimenom sjedežnicom se popeli. Gore smo sjeli u Rifugio Paolina Hütte. Gulaš je bio 12 €, a Aperol 6 €. Ukupno 18 € za ručak i piće.
Nakon toga smo krenuli još malo hodati.
Plan je bio otići do sljedećeg rifugija, ali smo shvatili da bi nam trebalo oko dva sata, a morali smo se vratiti prema žičari oko 16:30. Zato smo odlučili stati. Sjesti na stijene. Gledati planine. Gledati paraglajdere. I ne raditi ništa.
U jednom trenutku sam pomislio da bih možda i ja jednom mogao probati paragliding. Možda.
Ortisei: mjesto koje nismo ni planirali posjetiti
Na putu prema Bolzanu promašili smo skretanje i završili na autocesti. Sljedeći izlaz bio je 20-ak kilometara dalje.
Ekipa mi je dala zadatak da brzinski pronađem nešto zanimljivo za posjetiti. I tako sam pronašao Ortisei. Ispalo je da je to bilo jedno od najboljih slučajnih otkrića cijelog putovanja.
Ortisei je malo, simpatično mjesto koje nas je osvojilo praktički odmah. Odvojili smo oko sat i pol vremena. Prošetali smo, pogledali centar i jednostavno uživali u atmosferi. Parking je bio 6 € po satu.
I to je možda jedna od mojih najdražih lekcija s ovog putovanja. Ne moraš baš uvijek slijepo pratiti plan. Nekad pogriješiš. Promašiš izlaz. Okreneš se. I završiš na mjestu koje ti na kraju ostane među najljepšim uspomenama. Zato će Ortisei dobiti i svoj zaseban tekst na Brzi putopisu.
DAN 7: Lago di Braies i povratak u Hrvatsku
Sljedećeg jutra krenuli smo prema Hrvatskoj.
No, umjesto prvotne rute kroz Italiju i Sloveniju, odlučili smo ići preko Austrije i Slovenije. Ali prije povratka kući čekao nas je još Lago di Braies kojeg nismo planirali, ali smo večer prije donijeli odluku da ga posjetimo.
Lago di Braies jedno je od najpoznatijih mjesta u cijelim Dolomitima. Vjerojatno ste vidjeli fotografije tog jezera. Tirkizna voda. Planine. Čamci. I ono mjesto na kojem svi žele imati fotografiju.
Nama je u početku bilo oblačno pa boja vode nije bila ni približno onakva kakvu smo očekivali. A onda je izašlo sunce. I odjednom je voda izgledala nestvarno.
Kako doći do Lago di Braies?
Ovdje treba malo više planiranja nego na nekim drugim lokacijama. Lago di Braies ima više parkinga, od P1 do P4. P4 je najbliži jezeru, dok je P1 najudaljeniji.
Mi smo parking rezervirali večer prije i slobodno mjesto našli na parkingu P1 i imali smo dvije opcije Jedna mogućnost je platiti parking i zatim hodati oko 5,5 kilometara do jezera. Druga je kupiti kombiniranu kartu koja uključuje parking i shuttle bus.
Odlučili smo uzeti opciju od 44 € po vozilu. To je nama kao grupi od osam ljudi u jednom kombiju bilo sasvim prihvatljivo jer se cijena ne obračunava po osobi nego po vozilu. Dakle, tri, pet ili osam ljudi u jednom vozilu plaća isti iznos. Shuttle nas je od parkinga vozio prema jezeru. Polasci su bili otprilike svakih 30 minuta, uz pauzu za ručak, kada vozi manji autobus u koji stane 23 putnika.
Kod rezervacije treba paziti na vrijeme. Mi smo imali termin 9–10 sati, što znači da smo unutar tog vremenskog perioda trebali doći na parking i koristiti predviđeni shuttle. U visokoj sezoni računaj na velike gužve. Ako želiš doći bez stresa, planiraj unaprijed.
Čamac na Lago di Braies
Privatni čamac za dvije osobe bio je 55 € za 45 minuta, a u cijenu su bili uključeni magnet i razglednica. Druga opcija bila je oko 20 € po osobi, pri čemu u čamac stane ukupno pet ljudi. Dakle, ako ste samo vas dvoje, za 40 € možete dijeliti čamac s još troje ljudi, dok za dodatnih 15 € imate privatni.
Problem je što čamaca nema beskonačno. Čekanje može trajati i više od dva sata. Neki iz naše ekipe su htjeli ići, ali su na kraju odustali upravo zbog čekanja.
Jesam li se zaljubio u Lago di Braies?
Ne baš. I ovo će možda neke iznenaditi. Jer je Lago di Braies prekrasan.
Stvarno jest. Ali nakon svega što sam vidio u Dolomitima, nije me oduševio onoliko koliko sam očekivao. Možda je problem upravo u očekivanjima. Kad god vidiš neku lokaciju stotinu puta na Instagramu i TikToku, u glavi već imaš određenu sliku. A kada dođeš tamo, shvatiš da stvarnost ipak izgleda malo drugačije. Zato sam o Lago di Braies odlučio napisati i zaseban tekst. Ne zato što mislim da ga ne treba posjetiti. Nego upravo zato što mislim da je zanimljivo pričati i o tome kada ti se neka svjetski poznata lokacija jednostavno ne svidi onoliko koliko si očekivao.
Što bih danas napravio drugačije?
1. Unaprijed bih provjerio sve žičare
Posebno ako planiraš koristiti dvije ili tri žičare tijekom istog dana. Odmah bih pitao postoji li kombinirana karta.
2. Provjeravao bih radno vrijeme rifugija
Nemoj računati da će restoran u planinarskom domu biti otvoren kada ogladniš. Neki zatvaraju između ručka i večere.
3. Ostavljaj dovoljno vremena za povratak
Posebno ako zadnja žičara vozi u određeno vrijeme. Mi smo se jedan dan morali požuriti upravo zato što smo shvatili da nam se približava zadnja vožnja.
4. Ostavio bih prostora za spontane odluke
Jer da smo se strogo držali plana, možda nikad ne bismo završili u Ortiseiju.
Što ponijeti u Dolomite?
Ako ideš na planinarenje, nemoj razmišljati samo o tome kakvo je vrijeme u dolini. Na visini može biti potpuno drugačije.
Ja bih ponio:
- udobne planinarske gojzerice
- flis jaknu ili vestu
- više slojeva odjeće
- ruksak 20-30L
- za svaki slučaj nepropusnu vjetrovku ili kabanicu
- dovoljno vode
- zaštitu od sunca
- nešto za pojesti
- powerbank
- prvu pomoć
Bih li se vratio u Dolomite?
Da. Bez puno razmišljanja.
Ali sljedeći put bih možda napravio nešto potpuno drugačije. Volio bih doći kamperom ili kampervanom i imati veću slobodu kretanja po regiji. Dolomiti su ogromni i kada si smješten na jednom mjestu, neke lokacije mogu biti udaljene sat ili dva vožnje. S druge strane, upravo mi je i ova baza kod Bolzana pokazala koliko toga možeš vidjeti iz jednog mjesta.
I možda je to najbolja stvar kod Dolomita. Ne moraš napraviti savršen plan. Ne moraš svaki dan prijeći 17 kilometara. Ne moraš posjetiti svaku poznatu lokaciju. Možeš se voziti, hodati, sjesti na stijenu, popiti Aperol, okupati se u jezeru, pojesti gulaš u rifugiju ili jednostavno stati jer ti je pogled oduzeo dah.
Dolomiti nisu samo jedna destinacija. To je cijela regija koju možeš svaki put doživjeti potpuno drugačije.
Ja sam u šest dana tek zagrebao površinu. I jedva čekam ponovno.
Nikola
