Ne sjećam se kad sam u Zagrebu zadnji put ovako dobro jeo! A sve je počelo sasvim spontano, jednom običnom Google pretragom.

Jelo mi se nešto tradicionalno, baš onako domaće, pa sam u Google upisao: ”Gdje u Zagrebu pojesti puricu s mlincima? Među rezultatima nam je iskočila i Gostionica Ficlek, a baka i ja odlučili smo provjeriti vrijedi li posjetiti ovo mjesto. I mogu vam reći da je to bio jedan od onih pronalaza koji te ugodno iznenade od početka do kraja.

Gostoljubivost koja nas je odmah osvojila

Kada smo stigli, gostionica je bila puna, a prema svemu sudeći, gotovo svi stolovi bili su rezervirani. Htjeli smo sjesti na terasu, ali nije bilo slobodnih mjesta pa smo se smjestili unutra, za visoki stol. Međutim, nedugo nakon što smo sjeli, osoblje nam je samo ponudilo da se premjestimo van jer se oslobodio stol, a primijetili su da bi baki niži stol mogao biti udobniji. Sitnica, ali upravo takve stvari ostave dobar dojam, pogotovo kada je gužva, a osoblje je i dalje izuzetno ljubazno.

Što smo jeli u Ficleku?

Na jelovniku nas je dočekao niz tradicionalnih domaćih jela pa smo se odmah našli pred problemom: što odabrati?

Za mene nije bilo dvojbe. Purica s mlincima! Baka je, s druge strane, odlučila isprobati tafelšpic, odnosno tradicionalno jelo od kuhane govedine. Priznajem, ni ona ni ja nismo bili sasvim sigurni što točno očekivati pa smo morali malo istražiti o čemu je riječ. Uz to je naručila i restani krumpir, no ubrzo se pokazalo da za dodatni prilog baš i nije bilo potrebe.

Porcije su, naime, ogromne! Moja purica s mlincima bila je toliko velika da sam se ozbiljno zapitao hoću li sve uspjeti pojesti. Meso je bilo mekano, gotovo se rastapalo u ustima, a mlinci su bili jako fini. Sve je djelovalo baš onako kako od ovakvog jela i očekuješ. Konkretno, domaće i bez kompliciranja.

A najvažnija ocjena? Baka je bila oduševljena! Znate kako to ide… kada baka odobri hranu, onda je to već ozbiljna preporuka.

Za desert smo ipak pronašli mjesta

Iako smo jedva pojeli glavna jela, na jelovniku smo ugledali kajzeršmarn i jednostavno mu nismo mogli odoljeti. Riječ je o austrijskom desertu, odnosno mekanim komadićima slatke, poderane palačinke koji se najčešće poslužuju sa šećerom u prahu i nekim slatkim dodatkom, primjerice pekmezom od marmelade.

Kada sam kasnije objavio video, bilo je komentara da kajzeršmarn baš i ne izgleda kao pravi. Možda nije osvojio sve na prvi pogled, ali nama je bio jako fin, a to je ipak najvažnije. Ne mora svako jelo izgledati kao s naslovnice gastro časopisa da bi bilo fino.

Što smo pili i koliko smo platili?

Za piće smo isprobali, Musolini, zanimljivu kombinaciju vina, sode i malinovca. Ako voliš otkrivati lokalne specijalitete i neobične kombinacije, vrijedi ga isprobati.

Za sva jela i pića zajedno platili smo 60 €. S obzirom na količinu hrane, raznolikost narudžbe i činjenicu da smo se oboje baš dobro najeli, otišli smo zadovoljni.

Vraćamo li se ponovno u Gostionicu Ficlek?

Apsolutno! U Ficlek smo došli sasvim slučajno, u potrazi za dobrom puricom s mlincima, a otišli s puno boljim dojmom nego što smo očekivali. Hrana je oduševila i mene i baku, osoblje je bilo divno, a cijeli je posjet imao onu ugodnu, domaću notu zbog koje se poželiš vratiti.

Ako i ti u Zagrebu tražiš mjesto na kojem možeš pojesti tradicionalna hrvatska jela, od purice s mlincima do drugih klasika domaće kuhinje, Gostionicu Ficlek svakako stavi na popis.

Nikola 🩵